utorak, 24.04.2012.

Noć knjige :-))

Poneki znaju zašto mi je taj datum tako drag i zašto sam jedva čekala da se počne obilježavati. Da se prepustimo knjigama :-)).

Čime početi? Kako sam se prekrasno provela? Ili početkom, tj. početnim odabirom, što odabrati. U Zgu je izbor bio povelik te potežak. Posebno knjigomanima koji žele sve, sve :-)).

Najviše sam se bojala da neće biti k'o u Noći muzeja pa da neću moći ono što želim. Narafski, imala sam i rezervni plan. (Dobro, imala sam i plan uopće ne otići, ali taj sam odbacila k'o nevaljali :-)).)

Nakon dugog i mukotrpnog premišljanja (ovo zvuči k'o da sam birala hoću li orati ili kopati, a ne uživati :-)) ), prvi cilj mi je bio Zagorkin stan i odlično predavanje gđa Sanje Lovrenčić, Lidije Dujić uz recitiranje g. Ludwiga Bauera.

Imam samo riječi pohvale. Od čitanja djevojačkog dnevnika gđe Ivane Brlić Mažuranić, preko provansalskih trubadurki (svakome tko je čitao Pjesmu za Arbonnu je jako dobro poznato da nisu bili samo trubaduri, nego i trubadurke ili trubadurice :-)) ), mlade Jane Austin pa malo dnevnika: Dorothy Wordsworth, Mary Wollstonecraft i pjesme Marine Cvetajeve. Za kraj, hrvatske književnice :-)).

Skoro tri sata su prošla k'o tren :-)). Hoću još, hoću opet :-)). Po planu, nastavila sam u Profilu i stigla na početak Ljubavnog dvoboja. Amarukina stotina protiv ili uz Trubadure. Izvrsno, odlično koncipirano. Jedina zamjerka, čitači. Čitanje nije bilo, barem meni tako lijepo izvedeno, kao što je otčitao trio Lovrenčić – Dujić – Bauer. Bolja dikcija, ugodniji glasovi.

Je l' Vi vidite kako sam se brzo razmazila :-)). Još ću komentirati udobnost stolaca. Dobro, neću. Tj. hoću, bili su udobni, svi na kojima sjedih :-)).

I zadnje, novootvorena knjižara Antibarbarus. Uz izložbu najljepših korica, dijeli su vino i kolače :-)). Popila i pojela preveć :-)). Srela fotografa koji je bio kod Zagorke, ispričao mi gdje je sve bio pa malo dojmova. Uz fotografiranje, proletio je puno mjesta. Usput je ispravio moj krivi zaključak. Kako je kod Zagorke bila velikom većinom ženska publika mislih da je to do Centra za ženske studije. No, fotografov dojam je bio da je svugdje bilo više dama, a ponegdje i jedva koji kavalir. Što reći, osim da svugdje žene više čitaju i više kupuju knjige.

Ponoć je prošla ... :-))
Dan je gotov ... :-))
Do iduće godine ... :-))

- 20:30 - Komentari (16) - Isprintajte - #

Još malo o Fejsu :-))

Ne da mi se tražiti kad sam ga otvorila, ima tome dana i dana, posebno noći. Prvo sam se dugo odupirala, mrvicu me užasava ideja imena i prezimena na netu. Posebno na dijelovima neta kojima se krećem. Uvijek naleti neki bolesnik, a sasvim je druga priča hoće li mi se nakeljiti na nick najdraži il' na ono kaj mi piše u osobnoj :-)).

No, ne moram biti imenovanoprezimenova, mogu eskivirati. Mogu i ne staviti fotku, kaj obično ionako završi tako da je maknem. Dosadi. Dovoljno mi je kaj se moram tu i tamo pogledati u špigl, kud još da u sebe buljim i na netu :-)).

I tako to krene. Prvo sam bila tu i tamo. Svratih jednom u mjesec-dva-tri, vidim kaj sam sve propustila, kažem da više neću, neodlučna je l' neću propuštati ili uopće neću na Fejs :-)).

Zatim je počela familija. Volim ja njih sve, ali moja najzadnja nedoumica oko Fejsa baš ima veze s familijom mi najdražom jedinom :-)).

Svugdje gdje god sam na netu, mogu lajkati, šerati, komentirati itd. Mislim ono, sufram recimo najbezazlenijim tjubovima, poput redtjub (:-)) ) i slučajno lajkam. Kaj nakon toga? Da se vubijem sad ili odmah :-)).

Nije tu problem familija. Oni su svi divni, širokih pogleda, smisla za humor. Ali, di je tu moje osnovno pravo na intimu, privatni prostor? Propalo čim sam došla na Fejs?

Ili još gore, kaj ak' lajkam neko čudo od onih stvari koje se kao ne smiju radti? Skidati knjigice, programčiće, filmiće? Ionak' se pola tih sajtova redovito gasi pa me dočeka ono čudo od poruke o kršenju autorskih prava. Nije ni čudo, kad netko lajka.

Još zamjerki :-)). Kaj s onima koje imam, a nekako smo prestali komunicirati? Ne želim ih maknuti, jer eto, tko zna možda ćemo opet, a jednako tako se ne osjećam baš najljepše kad čitam o detaljima iz njihova života koje bismo trebali raspredati na kavama.

Za taj moralni problem otkrih rješenje koje mi Fejs nudi, da se ne pojavljuju mi na zidu. Savršeno i za mog ljubljenog i bedastog bratića koji zaspama mi čitav zid pa onda da nađem ono kaj me zanima :-)). Nećeš više, gnjavi neku drugu, znam te otkada sam se rodila :-)).

Sve u svemu ... :-))
Navukoh se ... :-))
Prstićima na Fejs ... :-))

- 20:11 - Komentari (2) - Isprintajte - #

nedjelja, 22.01.2012.

Žarulje :-))

Shvatila sam, konačno sam shvatila :-)). A kaj? Pa, čemu zapravo služi like na Fejsu. Ekvivalent: «Nemam zapravo kaj reći, ali želim da vidiš da te vidim i čitam i eto». I zato mi je trebalo koliko god Fejsa i neta? Mislim, k'o da sam došla na net sa «Hoću internet» biserima, kaj njima, k'o da sam čula da na Iskrici ima seksa pa kupila komp i spojila se na net u nadi da će mi se netko smilovati pa se onda Iskrica počela plaćati, a usput sam nekaj čula o Faci pa odoh tamo dok je besplatno, sve u nadi koja umire zadnja, u teškim mukama :-)).

Kad sam otkrila Arhimedov zakon, toplu vodu i Ameriku, počele su raznorazne primisli. Ok, like je jednostavan, morti mrvicu bezličan, morti malo preovlaš. Ali, kad malo bolje razmislim, zar je ono obično: «Kako si?», bilo online bilo offline drugačije? Ne bih rekla. Kad nekoga pitamo kako je očekujemo odgovor; dobro, ok, odlično, genijalno, hvala na pitanju te protupitanje na koje jednako odgovaramo.

Mislim, nitko ne želi kad nekoga pita kako je čuti istinu. U stilu: «Upravo me ostavilo ljubavnica-k, tako da se spetljalo s nekom tv-zvijezdicom, otišlo na neki novi Big brother ili već kaj, tamo pred kamerama izjavilo da me ostavilo jer mi je onaj dio tijela po kojem se žene razlikuju od muškarca nikakvo, smežurano, grdo i nelijepo miriši, uz to ne mogu svršiti dok ne odurlam Internacionalu, potpuno bez sluha, dok susjedi lupaju po zidovima. Kaj je notorna izmišljotina, zato jer nježno pjevušim Marseljezu i kaj mi je trebalo da se spetljam s nekim tko ne razlikuje Marseljezu od Internacionale. Marseljeza je na francuskom :-)).»

Nakon tog monologa, oni koji su pozvani kao blizak krug na zadnjem kraljevskom vjenčanju uspijevaju golemom snagom volje, pomrmljati: «Ah, kako tragično.» dok se ostatak nepozvanih valja po podu i urla od smijeha jedva čekajući da ustanu i nađu nekoga kome može ispričati tu priču da se širi dalje :-)).

No dobro, želim reći da to nije očekivani niti priželjkivani odgovor na ovlaš postavljeno pitanje. Digresija: Ako se, ne dale sve Netovske boginje, Vama nekaj tako dogodi, suosjećat ću. Nakon kaj 5 min krepavam od smijeha. Dajte mi tih 5 min, nakon toga dobite rame za plakanje, rakiju, čokoladu i svu moju pažnju. I šutnju, narafski. Ali, molim prvo 5 min :-)). Najbolje je da takve vijesti dobim chatom. Da me ne vidite i da dođem k sebi i uključim to da ste mi dragi i da nikako ne želim nikaj loše.

Nije ni taj like tako loš, zaključak :-)). Kako sam otkrila njegovu svrhu postojanja, koristit ću ga, zloupotrebljavati čak :-)). K'o smajliće :-)).

Ako niste primjetili, naslov je množina. Ako ste zaključili da to znači da mi se upalilo više od jedne žarulje, u krivu ste :-)). I ta jedna je čudo :-)).

Nije se upalila, nego mi se ugasila žarulja u kupaonici, usput izbacivši osigurač. Zatim sam otkrila da je, očito krepnula žaruljica na probirštifu, jer mi ziherunzi nisu svjetlili, čak ni onaj na kojem je Najljepši plus modem.

No, promijenih žarulju, ziherung, frend mi je dao žaruljicu za probirštif, zakolutavši očima na izraz. Nju još trebam promijeniti :-)).

Jedna upaljena :-)) ...
Dvije promijenjene :-)) ..
Like :-)) ...

- 11:16 - Komentari (31) - Isprintajte - #

nedjelja, 01.01.2012.

Prvi :-))

I dan i tekst :-)). Kako je prvi, tako sam odlučila pametno ga provesti, sve u nadi da ću tako si začarobirati cijelu god pa će mi biti pametna i pametno provedena.

Čisto praznovjerje, znam :-)). Kako imam podosta Novih za vratom, tako sam uspjela neke od njih «pametno provesti». Ne, taj jedan dan nije bitno utjecao na ostatak godine. Narafski da nije, jedan dan ne čini godinu. No, nada umire zadnja, u teškim mukama :-)).

Kaj sve trebamo radimo na taj bitni prvi dan? Obući nekaj novo, napraviti nekaj kaj želimo raditi i ostatak god. Tja, između ostalog, zato će i ovaj tekst :-)).

Digresija: Jela sam leću, kao kaj vidite pokrivam sve opcije. Osim tih «lakših» zadataka (ne, tipkaranje tekstića ne spada u lako, ima nekih koji su se skoro pa sami otipkali, prstići su slijedili ćušpajz u glavi, trenutno ćuspajz je dupli, prstički i glavni) preostalo mi je smisliti onaj pametni dio.

Ideja je bila, nešto novo naučiti ili početi učiti. Uvijek učimo i uvijek trebamo učiti. Upravo mi pada na pamet plavu kako mi na tu istu već u rečenici spomenutu nije palo da npr. naučim peći kolače, kuhati nekaj kaj ne znam, k'o da ikaj znam kuhati osim čaja, a i on je upitan, zato jer ga u zadnje vrijeme, mrtva-hladna radim s vodom iz pipe, vrućom :-)).

Kad ću stići do poante, pitam se skupa s Vama. Ili ste se odavno prestali pitati :-)). Usput, ovo veliko početno v mi je pogrešno, ionako svima vama govorim ti. Pa bi vi bila množina, koja se piše malim slovom. Ali, haj'mo zamisliti da je to zapravo ona poštovanja vrijedna jednina :-)).

Postaje mi polako jasno kako mi je početna ideja o pametno provedenom danu bila stubokom kriva. (Stubokom = u potpunosti, iz temelja; prilog, ne deklinira se – naučite i Vi nekaj danas, uz uvjet da će to biti danas, još ipak imam solidno teksta za otipkati, a i smisliti pa ga onda puknuti na blog.hr te je malo preveć očekivati da sjedite pred/s/uz svojim najdražim uređajčićima čekajući hoće li nekaj se pojaviti kako biste mogli naučiti jednu novu riječ koja uopće nije nova nego je prastara i davno zaboravljena.)

Ideja je i dalje kriva, drugi dan godine ove se rapidno približava :-)). Nikako da dođem do pametnog dijela. Iz jednostavnog razloga jer ga zapravo i nema :-)).

Daklem, naučiti nešto novo. Web i PhotoShop. Web, često srećem .xhtml te kaj me spriječava da se malo udubim. To kaj sam skončala na XML i nakon površnog upoznavanja, razmijenili smo samo imena nit' godine nit' mobove nit' majlove :-)), prešla na brzinu na PS, sve u nadi učenja.

PS, moj ljubljeni, moja velika, nesretna ljubav, koju nikako da naučim kak' spada. U zadnje vrijeme najčešće ga koristim za skidanje vodenih žigova na (polu)ukradenim fotkama. Ovo polu je zato kaj ak' je nekaj na netu i može se skinuti, onda to nije krađa :-)). Di bi bila. Ali, to je za privatnu upotrebu, izvlačim se.

Googlam, tražim po tutorialsima i nađem super-mega-giga-ultra jednostavan način kako maknuti ta vodena čuda. Sva sretna, uz malo lupanja po glavi zakaj to nisam ranije, koliko bih si vremena i truda uštedjela, otvaram PS, biram slikicu i počinjem, prema uputama.

Tja. Rezultat i nije nekaj. Na uzorku to izgleda baš lijepo, ali kod mene a–a. Kod mene izgleda k'o da mu treba još dorade, po mogućnosti starim oprobanim načinima, piksel po piksel.

Tja. Tko zna, morti mi jednom dobro dođe :-)). Ne, ne želim izvlačiti nikakve zaključke o tome kaj to znači za cijelu ovu god. Ne znači nikaj :-)).

Najljepšu godinu svima :-)).

Prvi, prva, prvo :-)) ...
Ponekad mi je draže drugo :-)) ...
Da ne spominjem poslovične mačiće :-)) ...

- 22:01 - Komentari (21) - Isprintajte - #

srijeda, 05.10.2011.

Psi su zalajali :-))

Već mi je neko vrijeme u primozgu ideja za tekst potaknut stalkerima. No, dok u tom praznom prostoru dođe do tipkanja, prođe vrijeme :-)).

Stalkeri. Imamo ih svi. Ili smo ih imali ili ćemo ih imati. U jednu ruku, to je mjerilo popularnosti. U drugu, postoje oni koji ih više privlače. Zapravo, ne znam tko ne privlači stalkere. Dosadni, bez ijednog zanimljjivog retka. Ili možda, stvarno ugodne osobe koje svi vole. No, ne namjeravam tipkarati o tim (ne)sretnicima koji nisu stalkani.

O čemu planiram pisati? Moglo bi se to u dvije-tri rečenice, ali dugo me niste čitati pa ćete malo trpjeti :-)).

Kad god se netko brani od stalkera koristeći pri tome omiljenu taktiku: napad je najbolja obrana, uvijek se povede rasprava o količini vremena koju stalker troši na stalkanje. I ima li ta osoba svoj život, posao, obitelj, ljubav itd.

Da, slažem se. Stalker jako puno vremena troši na svoj hobi. Ali, koliko se prisjećam, iz onih davnih te nadam se nikad više vremena, kad bih privukla nekog takvog, koliko sam tek ja trošila vremena na stalkera. Jako, jako, jako puno. Vremena, živaca, svojih pa onda svojih frendova, svih živih i neživih koji su se našli u blizini.

Gdje god uočim sukob tih dviju strana, primjećujem skoro pa obrazac ponašanja. Odgovore, najčešće neduhovite, rasprave, pokušaje da se dotično neugodno stvorenje ukloni s neta, argumente, protuargumente, pravne savjete, kopanje i pozivanje na oflajn život koji tu nitko ionako nema jer su preveć okupirani ratnim strategijama i davljenjem slučajnih prolaznika. Začinite to sve nekom teorijom urote, zavjere, dodajte gmazovu krv i voila, možete utopiti sebe i sve prisutne:-)).

Zapitam se, čemu sve to. Sad slijedi ograda veličine Kineskog zida: Ne pada mi na pamet omalovažavati neugodnosti, osjećaj proganjanja, okretanje za vlastitom sjenkom koje je stalker prouzrokovao. Lako je meni pametovati, s odmakom od nekoliko god. Upitno je kako bih se sada ponašala da sam u takvoj situaciji, najvjerojatnije jednako glupo kao i prošlih puta.

Ovo nije tekst o tome. Ovo je tekst o poslovično prolazećim karavanama i lajućim psima. Koga u karavani zanima zbog čega psi laju? Samo žele da prestanu, kako bi mogli spavati, razgovarati, slušati glazbu, surfati, čitati nekaj zanimljivo.

Zanimljivo, a ne statistike koliko vremena i života netko troši na nekoga. Nekog s kim se ne slaže, nekoga tko mu nije ili možda ipak je zanimljiv, tko će to više znati :-)). Koliko li vremena je samo uložio statističar. Nažalost, tu se lako izgubi kompas. Pa nam se svijet svede na lajave pse. Isprika psima :-)).

Voajerski gledano, može biti zabavno, uz uvjet emocionalne neupletenosti. Gledati budale koje se svađaju je l' istok desno il' lijevo. Ak' je nos okrenut prema sjeveru, desno. Ak' je nosić gurnut tamo gdje se leđa prestaju pristojno zvati, onda lijevo :-)).

Tko zna, morti bi me trebalo zanimati zašto psi laju :-)). Digresija: Bit će jako zabavno, ako sam, po svom dobrom običaju pomiješala lijevo i desno :-)).

Ne pitaj za kim laju psi :-)) ...
Laju za tobom :-)) ...
Pametni psi za bedastim ljudima :-)) ...

- 18:25 - Komentari (33) - Isprintajte - #

nedjelja, 12.06.2011.

Srna i zmije :-))

Nedjelja, relativno rano jutro (za mene je 9 rana zora :-)) ), idealno za na Sleme :-)). Ikariamovac i ja se zaputismo, vode imamo, hrane nam ne treba, dobre volje imamo, kondicije, kako tko.

Stocar želi pogled na Zg svisoka, Zg na dlanu. Tako da mi je ideja bila Medvedgrad. Sat vremena do njega, malo okolo pa onda na Kraljičin zdenac i natrag do Šestinskog lagvića. Lijepa trosatna šetnja. I ja sam optimistica :-)).

Kako sam zadnji puta bila na Medvedgradu prije nekih 15-20 god, trebalo je otkriti pravi put do gore. Ne cestom, ni slučajno. Želimo prirodu, šumu. U roku 5 min i jednog upita, našli se na pravoj stazi i idemo :-)). Krepala sam u idućih 5 min.

Došlo mi je da lupam glavom o svako drvo pitajući se kaj sam napravila s kondicijom :-)). Propušila je i propila :-)). No, kaj je tu je, treba gore. Svakih 5 metara pauza od 5 min :-)). Usprkos svemu, stigli smo. Ali, pogled nije ono kaj Stocar želi. Mislim, njegov problem, gledaj Medvedgrad :-)).

Na Medvedgradu pokušavam otkriti put do Kraljičinog zdenca. Znam da postoji, išla sam njime. Opet krivi start, mali povratak i na pravom smo putu :-)). Krivi start je bio zato kaj znam da se put spušta prema Kraljičinom. Da, ali ne baš otpočetka :-)).

Cijelo vrijeme tupim Stocara kako je Medvednica uređenija od Maksimira, putevi širi, markacije, sve tip-top. On me zauzvrat tupi Sljemenom, Vidikovcem, pogledom prema dolje.

Našli Kraljiin zdenac, voda je još uvijek vrhunska :-)). Ali, pogled. Nikaj, idemo prema gore, u potrazi za pogledom. I tu počinje veselje :-)). Lijepo smo krenuli od Kraljičinog, slijedeći markacije. Uvijek slijedi markaciju!

Ali, tim putem izgleda da nitko nije prošao u zadnjih mjesec dana :-)). Uzak, sunčan, čudan. Frend ispituje o živinama. Zmija nema, a srna? Nema ni njih :-)). Penjemo se mi tako, neke manje vododerine, hlada u tragovima. Put mi je poznat, dam glavu da sam išla njime, prije dvadesetak god.

Pazite, ne mogu se izgubiti na Medvednici. Ne smijem se izgubiti na Medvednici! Ak' se izgubim, baka će mi ustati iz groba i udaviti me :-)). Cijelo djetinjstvo smo provele tu i sad da uprskam. No čens :-)).

Nismo se izgubili :-)). Ali tim putem svejedno ne prolaze baš ljudi. Kaj je ispalo jako dobro, šumske jagode :-)). Bilo ih je, popapali smo ih. Čak smo na kraju odustali od branja jagoda, trebamo ipak stići do vrha. Ljudi nema :-)). Jedino što bih prosoptala u pola glasa je bilo pitanje: Kad si vidio zadnju markaciju :-)).

Sretno ugledasmo toranj i pravi lijepi široki put kojime smo trebali doći. Zakaj nismo, pojma. Šanse da stignemo do tornja se rapidno povećavaju :-)). Kad, još sretnije ugledasmo srnu. Bila sam uvjerena da ih odavno nema. Srna je potakla Ikariamovca na monolog. Trebao je biti dijalog, ali druga strana nije imala snage za priču :-)).

Daklem, ako sam tvrdila da nema srna na Sljemenu, a ima ih, znači li to i da ima zmija, za koje možda jednako pogrešno tvrdim da ih nema. Moj argument da ako i ima zmija, nisu otrovne, nije baš prouzrokovao veselje, već više nastavak: Znači, ima zmija? Nema. Sigurno? Ne :-)).

Dočepasmo se vrha. Pogled, opet ne zadovoljava očekivanja. Kako sam odavno prestala biti polumrtva i umrtvila se skroz, nije me diralo. Ionak' nemam pojma o pojmu kaj smo to vidjeli :-)).

Dočepasmo se i staze za natrag, do Tunela :-)). Ideja mi je bila da prođemo kroz Tunel, nema smisla ići tim putem i propustiti ga. Pogađate li da smo ga zaobišli :-)). Narafski, prekrepani da ga simbolično prođemo. Idući puta :-)). Izlet se ionako neplanirano produljio na nekih 8-9 sati. Sitnica :-)).

Idući puta kad se dokopam nekih tragova kondicije :-)). Odbijam misliti na sutra :-)).

Bilo je lijepo :-)) ...
Bit će još :-)) ...
Jagode i srna :-)) ...

- 23:49 - Komentari (18) - Isprintajte - #

nedjelja, 08.05.2011.

Jedan od onih dana :-))

Znate li one dane koje je najbolje prespavati? Pokriti se plahticom preko glave, ušuškati, isključiti sve oblike komunikacije, uzeti neki hiper-sladunjavi ljubić, kilu čokolade, par boca vina i šteku cigareta :-)). Digresija: Pretjerala sam popisujući za dušu neophodne stvari. Ali, cijela poanta i je u pretjerivanju. Mom :-)).

No, provesti dan u krevetiću. Kakve sam sreće, strop bi mi opao na glavu :-)). Kaj ne bi bilo prvi puta. Prošli puta nije bilo na glavu, ali mogu to smatrati upozorenjem :-)).

Provela bih dan u krevetiću (opet ja tupim svoje :-)) ), ali T-koma me ometala. Pretpostavljam da me obavještavaju kako mi se svota fon računa uduplala u usporedbi s prošlim mjesecom pa imam čak 3 kn za platiti, umjesto uobičajene kune i pol. Živjeli automati :-)). I zato me bude u 2 popodne -duboki uzdah-.

Je l' mogu ostatak kaj sam izvela u ova dva budna sata opravdati naglim buđenjem –trep trep trep-. Sad slijedi malo posipanja pepelom. Neugodna sam osoba. Trudim se ne biti, trudim. Ne uspijevam. Stvarno bih voljela biti Melanie Hamilton, Fanny Price, Proustova mama, baka, bilo koji divni ženski lik. Usput, zakaj nema divnih muških likova?

(Ovo zahtijeva novi papus. Duboke isprike svima koji me čitaju, malo sam nepovezanija nego inače :-)).) Lijepa književnost je prepuna fino odgojenh dama, prelijepih manira, čistih misli, bez tračeva, zlobe i inoga. Gdje su takvi muškarci? Jedini koji mi pada na pamet jest Teo Sandoval iz I dođe ljubav i Belong to me. Zar je jedini? Ili nedovoljno čitam?

Koliko se mogu sjetiti, čak i u naj-hard-core-ljubićima, On je neugodan. On njoj prigovara, svađaju se, razvija se privlačnost iz tih sukoba bla-bla-bla. Po mogućnosti ima neku ljubavnicu, bivšu, nekaj protiv koga ili čega se Ona mora boriti i što mora tolerirati. Ima li kakva knjiga gdje je Ona nemoguća, a On trpi sve zato jer je dobar, fin, krasan, pravi Damac? Ako ima, hitno trebam :-)).

Daklem, kišni dan, buđenje, odlazak po cigarete baš kad je počela kiša u trenirci čije su nogavice mrvicu preduge, tako da su osim preduge postale i premokre :-)). Nisu li to dovoljni povodi i isprike za moje neugodno ponašanje? Jesu, zar ne :-)). Ali, sve kaj sam izvela, izvela sam prije toga. Ovo nabrojeno je samo šlag na torti :-)).

Na šlag dolaze čokoladne mrvice :-)). One su me konačno nasmijale i pokazale mi koliko sam komična u svojoj pretjeranosti. Mrvica je bio neki bezvezni nick koji je osjetio potrebu komentirati sve kaj sam izvela danas (danas je počelo poslije ponoći i još traje :-)). Koliko ću još zagrada ubaciti :-)).) Dobro, nije baš sve komentirao, najgori dio se ne usudim priznati, fakat sam pretjerala :-)). Nasreću, nedjelja je. Da nije, dobila bih otkaz, zato jer sumnjam da bih se na poslu ponašala umjerenije :-)).

I tako ja pretjerano otkantam nicka i počnem se smijati. Sama sebi :-)). Čime nisam uopće dotakla prethodno izvedene bisere, ali sam barem bolje volje. Ostatak će pričekati koji dan, možda dođem k pameti. Jest da će mi prije strop pasti na glavu, ali u nadi je spas :-)).

Pokrivena plahticom po glavi :-)) ...
Pokriven treba uvijek biti :-)) ...
U tome je sve, početak i kraj :-)) ...

- 16:29 - Komentari (22) - Isprintajte - #

ponedjeljak, 07.03.2011.

Gledati ili ne :-))

Po tko zna koji puta sam stvarno pretjerala ne pišući. Nije da nemam tema, vremena, ali nekaj me ne navodi na tipkaranje. Valjda mi treba jači poticaj :-)).

Koji se upravo dogodio :-)). Na Skypu. Motam se nekaj po stanu, spremam na spavanje, kad poziv. Odgovaram uopće ne gledajući nick, ziher je netko poznat. Nije :-)). Prvo počinjem kao polako, možda se znamo, možda je promijenio nick, možda ... Kad je rekao da se ne znamo, ali se možemo upoznati, zahvalih se i ugasih.

Za početak sam (opet) pogledala postavke, i ne, ne može me porukovati/zvati/gledati nitko tko mi nije među kontaktima. Kak' je ovaj to uspio izvesti? Duboko razmišljanje. Da, znam da se svi ti IM programi mogu shackati, provaliti, već kaj, ali odavno ne obraćam pažnju na to. Ne dirajte mi MSN, imam ga već više od 10 god i emocionalno sam vezana za njega. Skype mi je nov, Iceka mijenjam redvito, uz to ga uopće nemam instaliranog na Najljepšem.

No, jedino kaj mi pada na pamet jest stara priča jedne chaterice. Imala je webcam u doba kad većina nas nije. Prilikom jedne što reinstalacije MSNa, što sređivanja Wina, dogodilo se da je mogla primati pozive svih, ne samo poznatih. Chatala je o tome kako se nagledala muških tijela, tj. određenih dijelova tijela za čitav život, pitala želimo li da nam ih forwarda :-)).

Nikako ih nije uspijevala blockati. Pola chata je sudjelovao i pokušavalo riješiti misteriju. Blocka, ali prilikom restarta, opet su odblockani. To je trajalo i trajalo, na naše veliko veselje, sve dok je muž nije «ulovio» kako zatvara nekog golišavog :-)). Na njegovo pitanje kaj ne zna takve maknuti, odgovorila je da je tako pametna ne bi se ni udala za njega :-)). Pa je muž sredio cijelu stvar i lišio nas kasnonoćne zabave :-)).

Ne, s ovim slučajnim nisam došla do tog stadija. Ali, očito je da dotični želi nekog (neku) upoznati. Narafski, ako odbijamo one koje ne znamo, kako ćemo ikoga upoznati? Većina naših poznatih je u nekom trenutku bila nepoznata.

Samo, je l' mu način baš pravi? U zadnje recimo tri god, upoznala sam puno «nepoznatih» na netu. Ali, to nije baš bilo: Hej, ne znamo se, haj'mo se znati :-)). Malo stupidno, imam dojam da bi me većina otkantala. Isto tako, Skype ipak koristimo svrhovito, kako bismo se čuli/vidjeli/tipkali sa točno određenim osobama, a ne sa svakim i njegovim rođakom.

Ima drugih načina. Blog.hr je svakako jedan od tih. Još uvijek funkcioniraju raznorazni chatovi, dating-siteovi, mali milijun online igara, ne smijem ni zaboraviti Fejs :-)). Na kojem više nisam nego jesam. Baš neku noć mi je Ikariamovac objašnjavao kaj to znači bocnuti na Fejsu. Nisam shvatila smisao bockanja. Ekvivalent potezanju za kečke?

Ima li na Fejsu neki video chat? Onaj klasičan sam kao otkrila. Koristim ga jednom godišnje :-)). Ako nema, pojavit će se.

IM :-)) ...
TP = trenutni pogled :-)) ...
Radije bih: Treba polako :-)) ...

- 00:32 - Komentari (24) - Isprintajte - #

četvrtak, 30.12.2010.

Kako i zašto odabrati krive knjige za praznike, parodija :-))

Neke knjige zahtijevaju posebne tretmane prilikom čitanja. Atmosfera, rasvjeta, društvo. Npr. za potpun doživljaj Courts-Mahlerice, morate je čitati na plaži, s frendicom, naglas. Obavezno se cerekati nakon svake rečenice. Užitak pojačava dosadno odraslo stvorenje u blizini, mama, tata, baka, djed koje šokirano Courts-Mahlericom u našim ručicama, mrmlja o Krležinim Zastavama, koje su eto baš slučajno tu, pri ruci pa ako želimo neko lakše štivo, možemo ih uzeti. Naravno, idealno bi bilo da pročitamo Kierkegaarda ili Kanta. Kad smo već na odmoru, pitanje je hoćemo li tijekom školske godine naći slobodnog vremena.

Ako toliko inzistiramo na zabavi, tu nam je i Zola: Germinal, tako da nam želučeki izlete kroz nos. Argument koji se odbija jer:
Odrasla osoba (u daljnjem tekstu OO): «Ako možete piti i pušiti, onda Vam želudac može ponijeti i Germinal.»
Mi: «Ne može, ali nema veze.»
OO: «Može, može, a sigurno se i drogirate.»
Mi: «Ne drogiramo se.»
OO: «Da, da, tako sam i ja govorilo u vašim godinama, a zapravo .... bi-biiiiiiiiiip» :-)).

Nakon kratke stanke u kojoj nesmetano uživamo u ljubićima, OO se ponovno javlja. Ovaj puta vodi računa o našoj gadljivosti, eliminira Zolu uz prijetnje da će nam ionako biti u lektiri pa nam nudi Dostojevskog, da umremo od dosade.

Desetljećima poslije, vjerojatno će i stoljećima, ali do toga još nismo došle, to se ljeto spominje kao ljeto koje smo potratile čitajući neke bezvezarije, a mogle smo ... sve ono gore nabrojeno. I kad ćemo onda to pročitati, umrijet ćemo, a nismo pročitale i na grobu će nam pisati: «Umrla je, a Kanta čitala nije». I svi će nam zaobilaziti grob.

Trebalo je proteći puno Save ispod Savskog mosta da shvatim kad ljudi traže lagano ljetno štivo, ne traže Krležu. Da su to ljubići/krimići/kaubojci/fantasy gdje ona ozbiljno kaže da, nabadajući pritom grašak na vilicu dok hektolitri, bolje rečeno galoni krvi i viskija natapaju stranice prošarani kišom metaka oko rasnih plavuša/crnki/crvenokosih koje otimaju raznorazni Indijanci pa ih spašavaju opaki jahači na još opakijim konjima uz debelu pomoć vilinskih/patuljačkih/vampirskih moći začudo ne debelih nego otmjeno mršavih i blijedih. Suludo zabavno, ne propustite :-)).

To je sve ostavilo ozbiljne posljedice na moju krhku psihu. Znači, ako vidite nešto što tegli hrpu debelih knjiga na plažu, to sam ja. I ne znojim se od sunca, nego od muke što teglenja, što čitanja, što proklinjanja svoje nepameti.

Bezazlena posljedica. Usput mogu stojeći uspravno počohati si stopala, teške su knjige debelih korica zaslužene za to da me prolaznici nude bananama. Ili je tome kriv blago tupi pogled (ne zavaravajte se, čitanje ne izoštruje um, zamagljuje ga :-)) ) dok se odlučujem između dvije knjige. Uzeti li ovu, tako će-će rozih korica i mišičavog komada te pišljivih dvjesto stranica ili ovu drugu, od tisuću i koju stranicu nečitljivih rasprava o smislu života i Weltschmerzu. Pogađate koju sam uzela :-)).

Teža posljedica. Neki naivci me tu i tamo znaju zamoliti da im preporučim knjigu za odmor. Ono, puno čitam pa ziher znam neku knjigu koja bi im se mogla svidjeti :-)). Takvi su sve rjeđi i rjeđi. Prvo vrijeme sam ih posjećivala u Vrapču. Nakon kaj su me dovoljno puta izgađali debelim knjigama, osoblje me zamolilo da više ne dolazim. Ostali su bez Freudovih sabranih djela, u više primjeraka. No frks, donijet ću svog. Možemo i popričati o mojim simptomima, podsjećaju me malo na opisane u III. svesku, stranica 555 :-)). Zapravo, kad bolje razmislim, ima par simptoma koje nemam. Ne znam zašto ih nemam. U tom trenutku se pozivaju zaštitari koji me neceremonijalno izbacuju van gurajući mi u ruku popis knjižnica grada Zagreba. Na moje proteste kako taj popis znam napamet, ustostručuju napore i izguravaju me, zaključavaju vrata, bacaju ključ, duboko dišući te govoreći kako su me se konačno riješili, ne mogu više unutra.

No, to se sve nije dogodilo. Odnosno, nešto se dogodilo, nešto nije. Ali, sve se opisano moglo dogoditi da nisam otkrila šund :-)). Živio šund :-)).

Zahvaljujući lakoj literaturi, težinski lakoj, meke korice, malo stranica, jedini simbolizam o kojem raspravljam je znači li to što se Ona pojavila na prvoj stranici romana u bijelom rublju da će se udati na zadnjoj stranici. Znači :-)).

Jedino, kako se približavaju bilo kakvi praznici, možete me zateći na odjeljenju knjižnice: «Knjige koje nitko ne čita, a držimo ih samo zato da nam Vaši roditelji, praroditelji i ostali kulturno uzdignuti ne demonstriraju pred vratima». Stari grijesi imaju duboko korijenje i duge ruke :-)).

Umrla sam :-)) ...
Kanta čitala nisam :-)) ...
Spalite me i prospite pepeo :-)) ...

- 00:04 - Komentari (33) - Isprintajte - #

utorak, 28.12.2010.

Obična noć u životu jedne chatterice :-))

- Snimio sam ti film na dvd. Dat ću ti ga.
- U kaj da ga stavim?
- U Najljepšu?
- Najljepši je muškog roda i ne, ne mogu nikaj staviti u njega.
- Imaš usb?
- Imam.
- Onda je problem riješen.
- Kako?
- Kako misliš kako?
- Kako da dvd stavim na usb?
- Majko mila!
- Da?
- Daš meni usb, ja ga gurnem u Nijemog, presnimim ti film na usb, ti usb gurneš u Najljepšeg.
- Ali, onda nema smisla da mi daješ dvd?
- Ti to mene zafrkavaš?
- Pa rekao si mi da ćeš mi dati dvd s filmom?
- Zato jer sam mislio da ga imaš negdje umetnuti. Kako nemaš, neću ti ga dati.
- (Smijem se tako da susjedi lupaju po zidovima.)
- I ti se rugaš mom Nijemom.
- Čekaj da pogledam koje usbove imam.
- Oko 2 giga.
- (Umjesto da tražim usbove, palim cigaretu i tipkam.)
- Usb ti je ona mala kutija koja sliči na upaljač.
- (Moj smijeh se ponavlja, susjedi prijete murjom.)
- Našla?
- Nisam, nalazim samo upaljače.
- Mogu doći do tebe da ga gledaš na velikom.
- (Plazim jezik, uvrijeđena spominjanjem mog Najljepšeg u podcjenjivačkom kontekstu.)
- Jbt, za 15“ govorim da je veliki.
- (Komentar neotipkan: Muškarci.)
- 15,6“
- (Valjam se po podu od smijeha.)

Vjerovali ili ne, ovo je doslovan prijepis chata :-)).

Likovi, po redoslijedu ulaska na scenu:
Prvi lik: Stocar (Ikariamovac).
Drugi lik: Zlica (u kurzivu).
Treći lik: Najljepši, vezan uz drugi lik.
Četvrti lik: Nijemi, prvi lik tipka po njemu.

Nijemi i Najljepši sudjeluju jedino tako što omogućuju ovu divotu od dijaloga :-)).

Sve najbolje :-)) ...
Najljepše :-)) ...
Najnajnajstičnije :-)) ...

- 00:11 - Komentari (11) - Isprintajte - #

nedjelja, 05.12.2010.

Sv. Nikola uz pogolemi uvod :-))

Htjela sam tipkati isključivo o sv. Nikoli, čizmicama i inom, ali vlastiti kretenizam me nagnao da ga prvo podijelim s Vama. Svi koji već znate koji sam kreten, preskočite uvodni dio, pročitajte samo nastavak :-)).

Ne mogu vjerovati koji sam kreten, stvarno ne mogu! Imam dojam da sam raširila granice vlastite plavušnosti do pucanja :-)). Uopće ne znam da l' da se smijem il' plačem il' samo čupam kose.

Sv. Nikola me iznenadio jučer, šibom, koja je pod obavezno, uvijek nisam dobra :-)). Uz šibu došao je i router :-)). Moj najdraži Ikariamovac čita me i zaključio je da mi treba novi router :-)). Novi router, hepi sam :-)).

Danas, nakon ranog buđenja poslije 12, zaključih da je pravi tren za isprobati. Skinem sve kaj treba s neta, ispukam stari, ružni i dosadni, popikam novi i idemo. I neće. Neće i neće. Ikariamovac me smsa, kaže da ga vratim te u trgovini zamijenim za nekaj drugo ako ne radi. Ne odustajem.

Odustajem. Vraćam natrag Tekomino čudo i ... ona zelena lampica blinka. Lampica koja mora NE blinkati. Ok, idemo po dobroj staroj ustaljenoj praksi. Gasi, pali, provjeri kabele na razdjelniku, provjeri fon, ištekaj iz struje i pusti na 15 min. Odi ribati kadu da ne grizeš sebe i sve oko sebe :-)).

A-a. Zovem Te-kom, pinga me i stvarno nekaj nije na centrali u redu. Moram prijaviti kvar. Zatim dolazi mojih 5 min preklinjanja je l' može ikako bez prijave kvara. Tko zna, možda su me, dok sam pokušavala uključiti novi router, odspojili na centrali pa me trebaju spojiti. Moram prijaviti kvar. Teška srca, dubokih uzdaha, vraćam se ribanju kade :-)).

Zovem Ikariamovca, on se nada da njega ne krivim. Naravno da neću, kriv je T-com. Kako da ne :-)). Kriva je kretenica. U međuvremenu, kako postoji šansa da mi netko iz T-koma dođe doma, zaključih da je krajnje vrijeme da pospremim one kilometre žica koje mi vise, leže, tamo oko utičnica. Iščupam sve, uključujući i fon. Ili ne baš sve :-)).

Napajanje adsla, punjač moba, Najljepšeg, izvlačim žičetine, namatam, spremam. Našlo se tu svega, do miša, preko nekog prestarog punjača za mob i par kilometra fonskih žica te pokoji mrežni kabel.

Sad dolazi ono bitno. Pratite li me? Daklem, iščupala sam fon iz zidne utičnice, sve žice iz razdjelnika, mrežni iz adsla i iz Najljepšeg. Sve natrag upiknula, otišla oribati ruke do laktova :-)).

Zvoni fon, zove T-com. Na centrali je sve u redu. Počne mi priču o žicama, idemo redom. Uzmem razdjelnik u ručicu, pričam di kaj je. Gdje žica iz razdjelnika je uštekana u adsl. U Line. Treba biti u Modem. Objašnjavam da imam samo LINE i LAN. Lan je za mrežni, ionako je mrežni veći pa ne ide u LINE. Nemam treću rupu :-)). I dok to pričam, kažem da ću za svaki slučaj pokušati zamijeniti žice, mada znam da ne idu, ali nek' lik bude sretan. Naravno da ne idu. Ali ...

Vratim j***nu fonsku žicu u adeeselčić i lampica prestane blinkati. Ona, problematična. Padne mi mrak na oči. Zamolim gospodina da malo pričeka da se spojim na net. Spojim se. Najljubaznije se ispričam zbog vlastite gluposti, odgovara mi da oni postoje zbog takvh :-)). Da.

Duboki uzdah. Očito kad sam vraćala adsl, nisam dobro gurnula –čekičem po glavi-. Pitam jesam li istu kretenariju napravila i ruterčiću pa ga zato nisam uspjela konfigurirati. Ali, to će malo pričekati.

Obesit ću se o sve one žice koje spakirah. Isplet ću pletenicu od njih i zavrnuti si vratom. Ne mogu vjerovati koji sam kreten. Sve žice sam ispukala, osim te jedne jedine bitne. Pa za to stvarno treba biti specijalni slučaj.

Kaj je najgore, da nisam pukim slučajem, tj. objašnjavajući broj i veličinu rupa, to spukala, kaj bi bilo? Lik bi mi došao doma. Onda bih definitivno napravila harakiri :-)).

Nastavak o sv. Nikoli. Dok sam bila mala sv. Nikola mi je bio najdraži, dobivah najbolje poklone :-)). Božić je bio radni, školski, mada mi je anđeo donosio poklone. Ali, nakon njega je bio Djed Mraz, jedan u jednoj roditeljskoj firmi, drugi u drugoj pa neki u školi, zatim izvanškolske aktivnosti. Previše njih, previše poklona da bi ijedan bio čemu :-)). Anđeo je bio najvelikodušniji :-)).

No, sv. Nikola je bio jedan i jedini. Uvijek mi je donio šibu, šmrc. Bez obzira što sam se jedne godine jako trudila biti dobra. Kad sam usprkos tome, dobila šibu, odustala sam od biti dobra. Jako pedagoški, zar ne :-)).

Ove godine me obradovao šibom :-)). I ne samo šibom :-)). Očistila sam čizme prije, u tome je štos. Još malo pa ću skupiti dovoljno energije i opet navaliti na poklon :-)).

Sv. Nikola :-)) ...
Šiba :-)) ...
Nikad nisam dobra :-)) ...

- 18:25 - Komentari (20) - Isprintajte - #

petak, 03.12.2010.

Najbitnije :-))

Imam novu tipkovnicu :-))))))))))))))))))))))). Otpornu na alkohol :-)). Šima, puno, puno hvala :-)).

Šima me probudila jutros, pitajući me kakvu tipkovnicu želim. Hvala i na buđenju, zaboravila sam naviti mob :-)). Dok sam shvatila, dotle je Šima sve riješila, samo sam trebala otići po tipkovnicu :-)).

Tipkovnica je otporna na: prašinu, alkohol, vodu, kiselinu :-)). Nisam pitala je l' i na želučanu :-)). Nego, prije nego joj tipkam hvalospjeve, morala sam si odspavati. Nije bio problem u spavanju, nego u buđenju ili u nepostojanju neta nakon buđenja.

Daklem, odspavam si, pogledam Najljepšeg, diskonektirao me. Konektiram se, odnosno pokušavam se konektirati, a-a. Mrmlj. Pogledam adsl, gori jedna zelena lampica umjesto dvije. Ugasim, upalim, resetiram, iščupam iz struje, provjerim sve žive i nežive žice, ništa. Zovem Iskonovu korisničku podršku, danas su odradili svoje sa mnom za nekoliko god unaprijed. I unatrag :-)).

Prvo naravno pitam je l' njima sve ok. Zatim, da mi pogleda kad sam zadnje bila online, ako je oko ponoći, znaju u to doba resetirati nekaj pa me ispljuc. Tj, ako se to dogodilo, u njima je problem. Nije. Lik, pun strpljenja, pokušava sa mnom sve po redu, ja se ne dam :-)).

Probamo sve kaj mu je palo na pamet ... bilo je čak zabavno kad smo došli do dosa i njegovog slovkanja. Odmah pitam: ipconfig, izgovorivši sa k, on naglašava da moram upisati c :-)). Jesam :-)). Nema ipa, nema. Njemu nejasno, meni nikaj, k'o i uvijek.

Promijenim kabel, ista priča. Ne radi. Može mi jedan kabel vrisnuti, ali dva nikako :-)). Jedino kaj još nismo probali, Device manager. Odem tamo i mrežna mi je disable. Onda se pitam zakaj ne svijetli :-)). Ejbliram je, ali problemi nisu rješeni. Ne mogu i dalje na net. Objasnim ljubaznom helpašu da ću restartati Najljepšeg, vjerojatno se nekaj pošemerilo.

Opet nikaj. Neće i neće. Zovem ponovno, dobim istog i idemo dalje. Ip koju mu očitam, nije nešto što bi trebalo biti. Upišem ip, opet neće. Sad su po njegovom dva moguća probema. Ili mi je adsl krepnuo, što mogu ustanoviti samo preko drugog kompa. Pobunim se da ne mogu u ovo doba noći buditi nekoga :-)). Složio se sa mnom da to stvarno nema smisla :-)).

Drugi mogući problem su driveri za moju mrežnu, koje mogu skinuti na netu, na koji ne mogu doći. Bii biip :-)). Rastanemo se, nakon dobrih 45 min, s obećanjem da ćemo se još čuti :-)).

Ali, kad meni vrag ne da mira. Mislim, ako je adsl radio prije 2-3 sata, onda mora opet. Ne kvari se to na taj način –kuc kuc kuc o glavu, stol i Najljepšeg-. Resetiram adsl i proradi :-)).

Nazovem opet helpera da mu velim kako je sve u redu. Pita me kaj sam napravila, resetirala. Gdje :-)). Pazite, problem je kaj je moj adsl star 6 god i nekaj sitnog. Vjerojatno su takve prestali proizvoditi prije 6 god, nakon kaj smo ih dobili :-)). Tako da helper vjerojatno nema ni uputstva za njega ni pojma kako izgleda.

No, nije tu kraj mojim dogodovštnama. Office 2007. Trial, na dva mjeseca koji sam nekako shackala. Ali, nedovoljno dobro. Očito. Zato jer me više ne sluša, k'o da me ikada slušao :-)).

Tko će se više sjetiti kaj sam prčkala. I odbijam kopati po Registriju u ovo gluho doba :-)). Sad tipkam u 2003 :-)).

Najbitnija stvar je nova tipkovnica. Nova, hiperotporna :-)).

Tipke :-)) ...
Tipkovnice :-)) ...
Prijateljstva :-)) ...

- 05:12 - Komentari (11) - Isprintajte - #

četvrtak, 02.12.2010.

Vino, tipkovnice, pjesme :-))

Je l' mogu ikaj otipkati trijezna? Ne odgovarajte na ovo pitanje, našlo bi se par trijeznih tekstova u ovih puno god blog.hra. Usput, zeznula sam tipkovnicu, opet, ovo tipkam on screen, poprilično zafrknuto.

No, kaj sam htjela otipkati, ne znam više ni sama. Zamislite, ili zbog vlastitog psihičkog zdravlja, nemojte zamišljati, kombinaciju litre i pol hercegovačkog crnog vina i butelje Žilavke :-)). I dvoje pijanica :-)).

Počelo je nevino, kako od mene obično počinje. Dobila domaće vino, autor ga naziva samotokom, ja hladnim vinom, no bit je u vinu koje nije prešano. Vinoljupci, fantastično je bilo, naglasak na bilo :-)). Uz to domaći čvarci i još neke klobase. Slavonske, skoro pa jedino meso spomena vrijedno.

Daklem, dobila vino, nazvala frenda koji je baš bio na kolinju u rodnoj Slavoniji, vratio se i došao. Nepraznih ruku, ali kad Vam je koji Slavonac došao praznih ruku, imaju srce k'o Slavonija, ravno i široko :-)).

Ak' više znam kaj sam htjela tipkati. Bit je da je još jedna tipkovnica platila glavom. K vragu oflajnskom, odmah sam je čistila rakijom, kaj bi je trebalo srediti. A još jedna ili zadnja koju imam je na PS/2, nemam shift na nju. Imam onaj koji USB pretvara u PS/2, ali ne obrnuto. U prijevodu, sad sam bez tipkovnice, imam dvije falične i objema fali t. Kaj dalje, pojma. Mislim ili ću kupiti novu tipkovnicu sutra, tj. danas ili ću kaj? Čekati da mi netko od Vas donira svoju staru? Slobodno, neću se buniti :-)).

O čemu sam zapravo htjela tipkati? Ubijte me ak' znam :-)). Kaj je gore po Vas, jer ćete morati čitati brdo bedastoća, k'o da ćete primjetiti razliku :-)). Ah da, bojler. Onaj za grijanje vode, tople za pranje. Rikava mi. U prijevodu, prvo je počeo curiti, nakon toga je krepao grijač, po mojoj amaterskoj procjeni. Po ovom se i vidi zakaj su amateri amateri, bulaznimo bez veze :-)). Eh sad, frend je stručnjak ili je barem bio. Prije nego smo počeli ozbiljno piti, kaj znači tijekom prve čaše, pitah ga za savjet, na netu sam našla dva bojlera, razlika u cijeni je 150 kn, znate i Vi koliko se može piti za 150 kn :-)).

Frend me gleda, traži opis simptoma, iznesem, on traži kliješta i probir-štift. To dvoje imam, ako ne nikaj drugo. Ode do bojlera, bojler ne curi! Sredi automatski prekidač u bojleru, koji i sama znam srediti i bojler proradi. Mislim, koji sam kreten :-)). Par dana se tuširam isključivo ledenom vodom, perem kosu kod frendice, a problem je rješiv u 5 sek. Da, još sam frendu dužna 5 kn, toliko košta popravak. Slikaj ga, nemam 5 kn doma :-)). I on svakaj očekuje :-)).

Onda smo počeli ozbiljnije piti. U to jave mi se biseri sa Ikariama, nekaj hoće od mene. Gospodo, ne noćas, pričekajte do sutra :-)). Ali, mislim da su nekaj zabrljali :-)).

U međuvremenu, počnemo po pjesmama. To je frend, kojeg već spomenuh, djedovi, vjerojatno i pradjedovi nam su se borili na suprotnim u prošlim ratovima. I gle, čudna mi čuda, ono jedno od nas čiji je djed bio partizan, počne po ustaškim pjesmama po youtubu, a ono drugo s ustaškim djedom, po partizanskim :-)). Malo smo zamijenili uloge.

Onda smo počeli po slavonskim, međimurskim, Azrinim, Indexovim pjesmama. Sad bih trebala linkati, ali no čens. Uzmite u obzir da mi nijedna tipkovnica ne radi. Da, tijekom pijenja, opet mi je tipkovnica platila glavom. Ne mogu tipkati :-)).

Dvije falične za jednu dobru :-)) ...
Kraljevstvo za tipkovnicu :-)) ...
Bilo što za tipkovnicu :-)) ...

- 04:46 - Komentari (4) - Isprintajte - #

nedjelja, 31.10.2010.

Trebala sam, trebala si :-))

Tvrde da čim više pišeš, to više imaš za pisati :-)). Danas sam to skoro pa dokazala. Počelo je s jednim tekstom na Iskričinom Weblogu, nastavilo se s još jednim, završilo s idejom za blog.hrovski tekst.

Na Weblogu su mi skrenuli pažnju kako sam empatična prema adminima. To možete i tu primjetiti. Jesam. Razlog je što sam čak 4 mjeseca bila mod, negdje, na jednom forumu, nekoć davno. Nakon toga, svi koji modiraju, imaju moju podršku, rame za plakanje, sućut.

No, naravno da sam tada, dok sam to radila trebala postupiti drugačije. Možda se trebala postaviti drugačije. I tu dolazim do teme za ovaj tekst.

Trebala sam drugačije ... rečenica, kojoj možete zamijeniti rod, ali nemojte lice. Još gora je: Trebala si drugačije.

Ne mogu se sjetiti kada sam prestala govoriti: Trebala/o si postupiti tako, tako i tako. Trebalo si ... Ne znam ni kada sam kad bih to čula, počela uzvraćati podrškom. Prvo što se mogu sjetiti je, prije nekih 15-tak god. Frendica se posvađala s dragim. Svađa monumentalnih razmjera i glasnoće, u kojoj je uživalo cijelo susjedstvo :-)). Nakon te svađe joj je trebalo, kao što i svima nama tada treba, rame za plakanje.

Ne sjećam se svađe, sjećam se kako je sebi prebacila što je cijelu priču završila spominjući mu prvu pretkinju u hm, klasičnom «j***» kontekstu. «Nisam trebala tako psovati. Ne psujem ni inače.» Nisam trebala. Naravno da nije trebala. Ali, nije to izrekla iz čista mira. Nije je ni druga strana, uvjetno je nazovimo tako, trebala je toliko isprovocirati. Da, trebala je ipak, prigušiti rječnik. Ali, pukao joj je film. Da, nisu to trebali čuti svi u krugu od par kilometara :-)). Ali, nek' prvi baci kamen, onaj koji nije ... :-)).

Uvjerena sam da svatko tko misli o tome kako je trebao drugačije reagirati, već zna koji su bolji načini. Idući puta će, možda «bolje» postupiti. I zašto bih, ako sam rame za plakanje, to još gurala pod nosić. Vidi i sam. Čemu još stati na nekoga i pametovati. Učinjeno je, sad treba gledati naprijed. Naučiti lekciju i pokušati ne ponoviti.

Kakve ima koristi od: Da nisam prešlo ulicu, ne bi me pogazio auto, silovao manijak ... Unaprijed se ispričavam svim žrtvama, svima onima koji su stvarno, prešli ulicu u krivom trenutku i dogodilo im se nešto ružno. Ne želim banalizirati njihovu nesreću.

Ali, imam puno pravo preći ulicu. I ne, nitko nema pravo me pogaziti. Da, nemam što prčkati po bojleru i zasvijetliti. Upravo sam se sjetila kad sam to stvarno napravila i reakcija onih oko mene. Frend koji se inače brine o tom bojleru mi je striktno zabranio pristup. Uz to je pozelenio kad je čuo priču :-)). Imao bi me, ni kriv ni dužan, na savjesti :-)). Tadašnji je rekao da će mi na zid napisati velikim slovima: Prije uključivanja u struju, uključi mozak :-)). Ne sjećam se da je itko rekao: Trebala si to ne raditi. Nisi trebala ... Da, nije bilo nikakvih posljedica. Da, naučila sam lekciju. Prvo izvadim osigurač :-)).

Zadnji puta kad sam eksplodirala na netu, nedavno je to bilo. Na Ikariamu :-)). Kombinacija nespavanja, ratovanja i laganog neslaganja mišljenja. I tvrdoglavosti, moje :-)). Nekih dobrih 15 min sam tipkala rečenice gdje mi je svaka druga bila j***, qrac, čak nisam ni ziher jesam li tipkala sa q, znam da jesam bez zvijezdica.

Kako je završilo? Tako da sam otišla u višesatnu šetnju, provjetrila mozak, ispričala se svima što su čitali moj neumjesni i neumjereni ispad. Poslali su me spavati, da dođem k sebi :-)). Fala svim ikariamovskim boginjama i bogovima, DotičnastaDrugaStrana nije zlopamtilo :-)). Tako da je to bila samo još jedna u nizu naših, skoro pa redovitih prepirki :-)). Glasnija nego što je trebala biti, neugodnija, više prisutnih nego što je poželjno, ali ... kaj da radim? Režem žile? Ubijem acc na Ikariamu? Zbog jedne svađe? Život, net, igra ide dalje.

Ispričati se, krenuti dalje, nastojati ne ponoviti ili barem ponoviti nježnije :-)). Bez trebala sam, trebala si, kako si se mogla tako ponijeti. Ne vucite me natrag u čušpajz koji jesam sama napravila, ali ne želim dovijeka biti u njemu. Imam pravo na bolje :-)).

Uzrečica koju sam slušala k'o mala :-)) ...
Ne znam što znači :-)) ...
Ki bi da bi, bili bi i Švabi :-)) ...

- 01:01 - Komentari (21) - Isprintajte - #

utorak, 05.10.2010.

Zla i opaka :-))

Da, ta sam :-)). I čist' uživam u vlastitoj podlosti, zlobi itd :-)). O čemu je riječ? Polako, doći ću do toga. No, kao uvod, digresiju, birajte sami, počet ću kako mi je odjednom postalo savršeno jasno zašto se muškarci žale na žene koje upoznaju ili pokušavaju upoznati na netu.

Zakaj se nickice žale na nickove, znam odavno, iz prve ruke :-)). Mada, nadam se da sam više konkretna žaliteljica, u stilu: Taj i taj je krebil, bla-bla-bla, zato, zato i zato; a ne općenite izjave poput: Svi Krećani lažu :-)).

Uvod gotov, idem na zaplet :-)). Iz nekih razloga poput IP i sl. nisam mogla nekaj doma napraviti na netu, i ne, nije protuzakonito, čak ni zlobno, nego ne da mi se objašnjavati. Jednako tako je bilo neizvedivo na poslu pa sam otišla u najbližu knjižnicu. Za sve koji ne znate, a takvi me valjda ne čitaju :-)), svaki član Knjižnica Zga može biti pola sata na netu besplatno. Dođem u knjižnicu: Dobar dan, dobar dan, ja bih na net. Dobar dan, dobar dan, pričekajte koju minutu, jedini (?) komp na koje se možete spojiti je zauzet, ali neće još dugo.

Zlica čeka. Zlica je uzela knjigu, čita i čeka. Zlica čeka. Prođe pola sata. Zlici je dojadilo čekanje k'o i knjiga i Zlica prilazi gospođi za kompom. Šou slijedi :-)).

Rečenicu, kojom sam se obratila gđi sam započela: Ispričajte me, ali ... nešto u stilu ... hoćete biti još dugo, čekam pa da znam da li da još čekam ... Započeh isprikom jer ometam, prekidam. Da bi gđa reagirala sumanuto :-)). Koji je to način, kako sam joj prišla. Umiješala se gđa knjižničarka rekavši kako čekam već pola sata i da pola sata daju besplatno, sve više se mora platiti. Što uzburkanu osobu ne smiruje, nego ona će odmah otići, ali će mi prvo očitati bukvicu iliti podijeliti hrpu savjeta.

Prvo sam trebala odmah, znači prije nego sam uopće počela čekati, obratiti se. Zatim način na koji sam joj prišla je ... ne znam kakav. Tu sam se ubacila i naglasila da sam joj prišla riječima: Ispričajte me. Ne, ja to nisam napravila, to nije način i da neka riješim svoje probleme pa ću onda ... ne znam što. U tom trenutku sam prestala slušati :-)). Tako da nisam čula koji su to moji problemi ni kako da riješim :-)). U principu jednostavno, izbjegavati tu knjižnicu. Lijepo sam se sjela za komp i za dvije minute napravila ono po kaj sam i došla :-)).

Kakve li to veze ima sa nickovima koji cendraju da su nickice nikakve, pitate se :-)). Ili ste se odavno prestali ikaj pitati, osim zakaj ta zla i opaka ne tipka kraće tekstove kad već ne zna pisati te zaključili da mi se sva zloba i opakost sastoji u količini izudaranih tipaka (i polivenih vinom, šmrccccccccccc) :-)).

Ima veze :-)). Naime, tj. nanick, dotična je na Iskrici :-)). Prepoznajem defautnu farbu, oblik Iskrice na dva km udaljenosti bez leća :-)). Inače, koliko sam vidjela ok izgleda (dotična, ne Iskrica :-)) ), moglo bi se reći da je zgodna. Izgledom :-)). Ali, sad se pojavljuje pitanje, je l' je tako neproporcijalno reagirala jer sam je prekinula u kaj znam, sajberu? Javna knjižnica mi ni ne djeluje kao pravi prostor za to, ali o ukusima se ne raspravlja. Naglašavam niti sam vidjela niti sam gledala kaj tipka, nije me zanimalo. Uostalom, ne znam postoji li ikaj na toj Iskrici kaj bi me uopće zanimalo. 8 god sam tamo. Kaj se mene tiče, može vzeti sve nickove i zadržati ih :-)).

No, to je odgovor zakaj sam počela suosjećati s muškim rodom. Jadni oni koji na tu nalete :-)). Ali, još fali zakaj sam zla i opaka. Podla čak :-)). Zato jer -osmijeh br. 5-, nakon što se dotična pokupila, a ja napravila ono po kaj sam i došla, zloba i podlost su se probudili. Tako da joj znam nick. Za to su mi trebale iduće 2 min :-)). Čak je toliko trajalo jer sam po redu usernameove utipkavala u Iskričinu pretragu profila. Mogla sam isprve pogoditi koji joj je nick, ali išla sam sistematično. Kaj ću s tim bitnim podatkom pojma. Narafski, kad sam izašla iz knjižnice, sjetih da sam joj morti mogla i pass skinuti. Koji će mi još manje :-)).

Da ne zaboravim, ograda, plot: Jesam za hackanje isključivo znanja radi. Tj. baš da vidim je l' to mogu napraviti. Ili kaj znam, nemam net pa mi treba nečiji itd. Sve ostale nelijepe stvari, nemojte raditi. Da ne bi Vama netko to napravio :-)). I čemu? Svatko je sam sebi najgori neprijatelj :-)).

Sve u svemu, znam još jedan nick koji moram zaobilaziti u širokom luku :-)). Usput, ako negdje slučajno naletite na tekst o tome kako su ljudi puni problema i kako ne daju drugim ljudima da tipkaju sat vremena na javnom kompu, radi se o meni :-)).

Zla :-)) ...
Opaka :-)) ...
I podla :-)) ...

- 00:09 - Komentari (21) - Isprintajte - #

subota, 18.09.2010.

Blogerska kava, izložbena kava, dvije odjednom :-))

Digresija: Ne mogu gledati zadnji tekst, srce mi se para, slama u paramparčad, tulim k'o kišna godina. Zato sad ide novi. Hvala na suosjećanju :-)).

Medo je za one koji to slučajno ne znaju, dao zadnji ispit. Čestitke, ovacije, navijanja :-)). Kako bismo to proslavili, uputili smo se u Etnografski muzej, na izložbu: Idemo na kavu! To uputili uključuje Medu, Ulfuz i mene :-)).

Ulfuz i Medo su me dočekali sukladno izložbi, kave u rukama. Kako smo zaključili da nas neće pustiti unutra takve i kako sam bila beskavna, prvo smo nabavili i meni kavu, zatim sjeli te blablarili. Brbljali smo do te mjere da nam je zaprijetilo ljubljenje zatvorenih vrata muzeja te se ustadosmo i krenusmo :-)).

Naravno da je to dvoje biologa počelo latinski nazivljevovati jadne kave ni krive ni dužne. Zgražanje količinom ljudskog rada potrebnog kako bismo kupovali 10 deka kave po 5 kn nadopunili smo (su) zgražanjem nad osušenim listovima grmova (jesu li to uopće grmovi, sadnice je, pretpostavljam točnije) kava u teglicama. Dobro, vidim da se lišće žuti, ali zar nije jesen :-)).

Komentiranje šalica, dekora, tj ambijenta u kojima se služi kava, raspravljanjem kaj od izloženog jest nargila, moja čista sramota da nisam u stanju prepoznati nargilu. Strastveni pušač, kako da ne :-)). Moje golemo razočarenje što su kutije Franckovog capuccina prazne, mislim, mogli smo dobiti capuccino za iduće jutro :-)).

Obišli smo cijeli muzej, pogađali čemu bi mogli služiti drveni predmeti naših ne tako davnih predaka. Nije bilo žive duše pa smo si mogli pustiti mašti na volju :-)).

Kako se na izložbi kave često spominje kavana Corso, odlučili smo se prošetati do nje. Udavila sam ih prisjećanjima na Corso, nekadašnju Špicu. Šetnja nas je odvela preko Trga, gdje mi je Medo otkrio Veneru. Veneru sam tražila već dugo, bijah uvjerena da je sakrivena skelama, onim vječnim na Trgu :-)).

U Tkalčićevoj smo prvo tražili fair-trade trgovinu, jedva je našli, znam da je tu negdje, ali gdje, poljubili vrata, pretpostavljajući da su prodavači otišli na fair-trade kavu :-)). Kako je Mars negdje u istoj ulici, krenusmo u potragu. Traži se Mars :-)). Moje polusjećanje kućnog broja se pokazalo izuzetno nepouzdanim :-)). Medo ga je spazio na 21 je, a moj zadnji pokušaj je bio 42. No, to je ionako pola, a i odgovor na ono bitno pitanje :-)).

Usput otišli do knjižnice na Krvavom mostu gdje smo tražili ostatak Sunčevih planeta skupa s Plutonom. Nastavili šetnju do Pothodnika, raspravljali o cijenama i kvaliteti raznim zagriza koji su nam se nudili putem. Usput, Ulfuz, juha je odlična, fala na preporuci i poklonu :-)). Rastali se, ali uskoro je prva srijeda u mjesecu kad nas čeka Muzej suvremene umjetnosti :-)). Nikako ne mogu preboljeti ona stara vremena kad su svi muzeji u Zagrebu imali besplatan ponedjeljak. To nije fer! To je prava nepravda :-)).

Kava :-)) ...
Izložba iste :-)) ...
Šetnja uz kafiće :-)) ...

- 00:03 - Komentari (14) - Isprintajte - #

petak, 17.09.2010.

Kako uništiti Najljepšeg :-))

Ubit ću se. Samoubiti, upucati, zadaviti žicom Adsla, nekaj, ne znam još točno kaj. Ali, ubit ću se :-)). To je bit, detalje ću razraditi putem :-)).

No, Najljepši. Za Vas par koji ne znate, ako takvi uopće postoje na ovoj planeti (da, znam da je po novom pravopisu planeta muškog roda, ali zadržavam slobodu pisanju u pravopisu kojeg sam učila davno, daklem, ženski rod, Zemlja je ženskog roda!) ... ako ima Vas koji ne znate da imam novu igračku. Dugo mi je trajala –šmrc, suze do poda i niže, tuga pregolema-.

Dobila sam, neću uopće objašnjavati kako, u priči je jedan bivši i Najljepši. Ne, nije bivši, ikakav bivši najljepši. Najljepši je -svečano predstavljanje- Asusov prekrasni, prekokrasni, lijep izvan svakih poimanja, bijeli, sa šljokicama (zafrkavam se, sedefasti je, odnosno tog dojma, ne znam kaj su mu radili kako bi postao tako lijep, ah, kirurgija je uznapredovala) Netbook. Fanfare, javno obznanjivanje dana Gospodnjeg kada je stupio u moj život i uljepšao mi ga.

Spavam s njim, kaj trebam više reći, tj. otipkati :-)). Prekrasan, prepametan, ok, još trebam poraditi na toj pameti. Ali, izvor sveg mog užitka.

I sad k'o u krimićima, dolazi do tragedije. Odgovorno tvrdim kako sam u cijelom svom životu i net postojanju dva (brojkom: 2) puta zalila tipkovnicu. Dva! Pogodite koliko sam puta u prokleta dva tjedna zalila Najljepšeg?! Dva! Vinom, crnim.

Prvi puta je bilo relativno bezazleno. Ali večeras je dobio punu dozu, siroče malo. Ubit ću se (ponavljam početnu mantru). Zalila sam ga, jesam -suze, plač, naricanje-. Odmah je bilo brisanje, rola toalet-papira, hrpa papirnih maramica. I njegovo kretensko ponašanje. Ok, zlato moje jedino, znam da si pijan, ali nemoj mi to radti, volim te jednako :-)).

Ne želim Vas detaljno gnjaviti svim simptomima koje je pokazivao i još uvijek pokazuje, kaj je tragedija. Ukratko, nakon prvog sušenja, frend ga je otresao tako da imam vinske točkice po zidovima. Boli me briga za zid, moj Najljepši je bitan. Zatim, ovo tipkam preko spojene tipkovnice njegova se čudno ponaša. Jako čudno, šmrccccccccccccc.

Najbolji štos je bio s netom. Imam žicani Adsl. I normalno se spojio, da bih ga ja plava, iskopčala i opet ukopčala kako bih bila ziher da radi. I ne radi! Ne svijetli lampica na Adslu koja mora svijetliti. Uh. Pozivi korisničkoj podršci, naravno, čemu se uopće trudim, nisam nikaj doznala.

Frend, nisam pila sama, pun kao suosjećanja ... zafrkavam se, pun je sućuti, ali pokušava me oraspoložiti. Prva reakcija mu je bila: Bogu hvala da nisam ja :-)). Frendovi smo, dobri smo si, ali mislim da mi to ne bi oprostila. Zatim: Čuj, znam da spavaš s Najljepšim, nisam dovoljno lijep da ga mogu zamijeniti ti noćas u krevetu :-)).

Pa onda sušenje. Frendov prijedlog fen. Ali, moj fen ne puša hladan zrak, neću Najljepšeg još pregrijavati. Ventilator. Skopam neki prastari ventilator koji začudo radi i nek' puše.

Nego, stala sam, negdje prije par pasusa, konekcije. Diskonekt i nema više konekt. Moj bedasti zaključak, natopio se port i neće. Za svaki slučaj mijenjam kabel, k'o da to ikaj može spasiti, ali možda se samo kabel smočio. Ima, narafski, Najljepši je moderan, wireless, ali sve kaj mi pokazuje zahtijeva pass. Nažalost, kaj moram ispraviti pothitno, nisam nikad ulazila u tuđe konekcije.

Daklem, nakon nekoliko sati sušenja (usput, je l' Vi primjećujete kad je ovo tipkano :-)) ) idem opet na net. Neće. Očajna sam. Idem prčkati po njemu i vidim kako mi je to čudo, port, kako se već zove disable. Ableliram i proradi, online sam, jesam :-)). Očito sam ga ja ili on sam u pijanom ludilu disablao.

U tom trenutku frend odlazi doma, jer me sad može ostaviti, ne bum si žile prerezala. Ne, samo ću se obesiti o kabel :-)). Kako sam mogla tako okrutno zaliti srce moje slatko. Bijelo. Crnim vinom.

Izgubila sam poantu teksta negdje putem. Kaj nije ni čudo, nije samo Najljepši pijan. On je dobio pola čaše, ja pola boce :-)). Duboko, iskreno se nadam da su sve te njegove tipkaste kreacije privremene i da će doći k sebi. Kad se otrijezni :-)). A tek su mu dva tjedna -suze liju po klasičnoj tipkovnici jer tipkovnica Najljepšeg ne tipka kako treba-. Za klasičnu me boli briga, imam još jednu u rezervi :-)).

Dugo mi je trajao :-)) ...
Najljepši, vrati se :-)) ...
Trijezan, neću ni ja više piti, a ni manje :-)) ...

- 04:20 - Komentari (6) - Isprintajte - #

četvrtak, 12.08.2010.

Što na umu, to na netu :-))

Jedna od mojih nepresušnih tema: online i kako djeluje na nas. Kako apsolutna sloboda, anonimnost, vlastita nedodirljivost utječe na naš nick i oflajn lik :-)).

Pokušat ću samo o onlineu. Kako se ponašamo kad nas nitko ne vidi, nije to zapravo smisao. Kaže se da je pristojno odgojena osoba ona koja i kad je sama u sobi stavi ruku ispred ustiju dok zijeva. Sama, ali se ponaša jednako kako se ponaša u društvu.

Što ima i te kakvog smisla, ako zaboravim rukom pokriti zijevajuću šupljinu kad sam sama, nakon nekog vremena, zaboravit ću i među ljudima. Navika. Naravno, pitanje je dokle trebamo ići. Ako me komarac upiknuo tamo gdje se leđa prestaju pristojno zvati, trebam li čak i doma, sama u domu svome, otići do npr. kupaonice kako bih noktima obračunala. Trebam li? Ili to mogu i pred kompom? Mogu li kopati surlu pred kompom? Ili da ipak odem do lavaboa? Gdje su granice?

Da, znam ovo su banalni primjeri. Ono što želim naglasiti jest razlika u ponašanju unutar svoja četiri zida, bez publike i vani, na javnom mjestu, okruženi drugim pripadnicima vrste.

Net je maknuo granice između privatnog prostora i javnog. Većina nas je doma za kompom, ali net je javno mjesto. Kako se ponašati? Jedini odgovor koji mi pada na pamet plavu jest: Onako kako se inače ponašamo. Da, ali ... Taj ali uvijek zafrkne stvar :-)).

1. Prva grupa: Onlajci koji su manje-više jednaki on i offline. O njima se nema puno reći. Ima ih svakakvih; glupih, pametnih, pristojnih, prostih, poput svih onih koje susrećemo offline.

2. Druga: Onlajnci kojima net služi kako bi izrazili jedan dio sebe, pišući priče, pjesme, slikajući, fotografirajući, kreativno se izraziti na više načina nego ih mogu nabrojati. Kakvi su offline, to ne možemo nikako ustanoviti. Ionako, ne znam koliko nam je to bitno, uživamo u njihovim djelima, ne u njima.

3. U treću bih kategoriju strpala sve ostale. Da, njih smatram problematičnima :-)). Podvrsta je puno: od onih koji privremeno stvore neki nick, namjeravajući njime nekaj postići. Pa oni kojima je jedini cilj ugušiti svaku smislenu raspravu, popularno prozvani trolovima. Ne da mi se zadržavati na trolovima, definirani su odavno, spamanje im je porok :-)). Onda idu oni koji su jednako online, a offline nekaj čist' druzgega :-)).

Planiram tipkati o dvije podgrupe trećih. Onih koji su jedno online, a potpuno drugo offline te onih koji su kao sasvim ok i online i offline, ali se svađaju redovito, često i žućno.

Podgrupa 3.1. Svi smo se ili susreli ili čuli za one koji su jako, jako neugodni online, a offline su bubice, mirni, tihi, povučeni. Onlajn vel'keeeeeeee faceeeeeee, oflajn ni glasa čuti. Moram priznati da ne vjerujem u tu njihovu bubičnost i divotu. Ta sva silna vrijeđanja, napade, agresivnost koju ispoljavaju na netu nam najdražem, morali su odnekuda izvući. Napomena: Tu ne govorim o pucanju filma, dobivanju frasa te sličnim, privremenim pojavama. Tu i tamo, svatko ne reagira onako kako inače reagira. Ali, i oflajn, tu i tamo eksplodiramo :-)).

Govorim o sustavnim napadima, vrijeđanjima, okupljanju klike oko sebe, napadima na drugu kliku ili na pojedinca. A začetnici takvog rata su oflajn, kako kažu, divne osobe. Jesu brus :-)). To pričajte nekom drugom :-)). Ne kažem da se takvi nekorektno ponašaju offline, ali onlajn je nešto izvukao iz njih. Nešto nelijepo. I koliko god bili slatki i krasni oflajn, ne fala, nije to za mene :-)).

Isto tako bih razlikovala kritičare od vrijeđala. Kritičare ili možda bolje rečeno spuštala. Oni koji kažu što misle. Ali, ne vrijeđaju. Ne napadaju, nisu agresivni, ne maltretiraju. Komentiraju i gotovo.

Dok vrijeđala napadaju. Ne drže se teme, nego osobe. Tj. osobe za koju misle da stoji (sjedi) iza određenog nicka. Tu se spominje privatni i poslovni život, familija, kućni ljubimci, izgled, naobrazba, inteligencija itd.

Trebam li uopće spomenuti da takvi, ako ih konfrontirate offline, neće ni zucnuti. To je ona već spomenuta razlika između nicka i osobe.

Ne želim raspravljati zašto je to tako. Je l' to poput one: Što trijezan misli, pijan govori; je l' to dosada koja navodi na tko zna kaj; je l' su li to kakvi gadni lijekovi :-)). Ne zanima me. Držim se dalje od njih i očekujem da mi jednako uzvrate :-)).

Ovo sve što sam opisala je, na jedan način, krajnji slučaj. Postoje i relativno ok osobe koje se na netu svađaju sve u šesnaest. Možda i sedamnaest :-)). Kaj s njima? Iliti koji je njima? Što navodi čist' pristojne nickove na bjesnilo, prepucavanja? Njih bih stavila u 3.2. podgrupu.

Možda neki od ovih spadaju pod 1. (kako li sam samo sistematična, za ne povjerovati :-)) ), ali po količini otipkanog i po svadljivosti, za mene su problematični. Posebno jer često uvuku sve žive i nežive u svoje svađe. One koje ih ne žele podržati, napadaju jednako kao i one koji im se suprotstave. Naporni i često neprepoznatljivi na prvu tipku :-)). Ovim dvjema grupama, po mom nestručnom mišljenju, zajedničko je to da traže saveznike, grupu. Što, po meni čini srž problema jer tako svoje bijesne gliste prošire više nego što bi uspjeli sami.

U Rimskom Senatu bilo je pravilo da svaki senator može o jednoj temi triput govoriti. Tri puta! Ne više. Pravilo kojeg se nastojim držati. Ako u raspravi ne kažem što mislim u tri posta, komentara, već kaj je, neću uspjeti ni u četvrtom. Ako nisam u tri pokušaja iznijela svoje mišljenje, svoj stav, znači da ili ne izražavam svoje misli dovoljno dobro ili me, nazovimo ih tako, suprotna strana ne želi ili ne može razumijeti. Četvrti pokušaj je besmislen.

Savršeno zvuči, zar ne :-)). Recimo da se tako ponašam veći dio vremena. Manji ... tja, ostavljam to Vašoj mašti :-)).

U online svađama je motiv presudan. Postoje teme o kojima ne raspravljam niti se svađam. To je tako i gotovo :-)). Ali, postoje i teme o kojima tipkam sa istomišljenicima. Isključivo s njima.

Primjeri: Maltretitranje djece, životinja i svih koji se ne mogu braniti niti odlučivati. Tu sam jako protiv. Nema rasprave. Jedino mogu vrijeđati one koji tako ne misle. Ili ih izbjegavati. Dok, o politici, tj. svojim političkim stavovima raspravljam isključivo sa istomišljenicima. Nema drugih ni trećih. Govorim ovdje o netu. Offline, tu i tamo, mi frend digne tlak. Naime, djedovi su nam bili na suprotnim stranama u pretprošlom ratu, vjerojatno i u pretpretprošlom, ali do njega nikako da stignemo :-)). No, sve naše polemike su benigne; svatko tupi svoje i ne odustaje ni pedlja :-)).

Ali, to mi je frend. Dvadesetgodišnji frend. Odavno smo prihvatili razlike, ponekad on meni ukaže na slijepu mrlju, ponekad ja njemu. Ne pada mi na kraj pameti da online pokušavam uvjeriti hrpu nickova u nekaj. U recimo, razumnost vlastitih stavova.

Možete to nazvati kukavičlukom. Ne zanima me. Ovo je javni prostor. Jednako tako, ulicom ne hodam obilježena svojim političkim stavom.

Nije politika jedino sporno u Hrvata od stoljeća sedmog. Nije ni na netu. Motiv za uključivanje u neku od svađa može biti i želja za prekidom iste. Ili ne baš prekidom, nego smanjivanjem tenzija do te mjere da neupleteni mogu boraviti na tom dijelu neta.

Onda se, narafski, takvi mirotvorci sami postave u žarište bitke. Ili možda ne? Par puta sam reagirala bijesno, bijesnim tekstom. Ne ovdje, ima još blogova u Lijepoj Našoj. I nijednom se nisam dovela na nišan. Ok, to je možda zato jer su mi tekstovi dugi, a svađalice nemaju dovoljno dugački attention spam (kak' se to kaže na hrvatskom?) da bi me uopće mogli čittai, a još manje shvatiti da pišem baš o njima :-)).

Ili se radi o tome da sam zauzela stav, ne pokazujem znakove da ću raspravljati o njemu i točka. Ne znam. Ali znam da vjerujem u potrebu neslaganja, neodobravanja onoga što se u tom trenutku događa na nekom urlu. Samo je pitanje kako to izvesti.

Ne znam, možda sam u krivu. Vjerujem da treba iznijeti svoj stav, ne optužujući ili ne uperujući prstima ni u koga. Otipkati što mislim, čvrsto stati iza toga. I ne uvlačiti se u svađe, prepucavanja. Napisala sam što mislim, kome se ne sviđa, ima gore desno X. Gotovo :-)).

Ako se netko pronašao među mojim tipkama, k'o prvo bih lijepo zamolila da izađe iz moje tipkovnice te ode u svoju :-)). Nego, ovo me sve podsjetilo na jedan bijesan tekst, prije nekoliko god. Lijepo sam izvrijeđala vrijeđača, da bi isti komentirajući složio se sa mnom, potpuno nesvjestan kako mu je tekst upućen i da je on sam, izazvao moju provalu bijesa :-)). Priznajem da sam u tom trenutku bila preveć bijesna i ne vidjeh smiješnu stranu :-)). Jedino kaj mogu zaključiti da nikakve koristi od mene ni od mog tipkaranja :-)).

Čvrsto sjedite :-)) ...
Ne prolazite :-)) ...
Dok bitovi laju :-)) ...

- 00:01 - Komentari (23) - Isprintajte - #

nedjelja, 25.07.2010.

Stručnjaci i stručnost :-))

Na netu smo, na blog.hru smo. Kaj samo po sebi znači da smo stručnjaci. Za nekaj. Npr. za bloganje :-)). Ili, preciznije za blog.hr.anje.

Ako ne sudjelujemo ili ne pratimo, još neke od blog-servisa diljem neta, ne možemo se smatrati stručnima izvan hr domene. Ako ne čitamo još poneke blogove u Hrvata, osim ovoga, nismo stručni čak ni za .hr :-)).


Ili jesmo? Ljudi su svugdje manje-više isti. Moda dolazi u valovima, sad je in kuhanje, prije koju god su bili jako in dizajni blogova. Uskoro će nam nešto peto biti zanimljivo. Digresija: Ako sam u krivu kaj se tiče mode, to samo pokazuje moju golemu nestručnost, čak i za net :-)).

No, to sve nije tema. Tema bi bila: Cijeniti ili ne, stručnost i stručnjake.

Pogledajmo svijet oko sebe. Koliki stručnjaci donose tako krive odluke. Nameću nam stavove sa kojima ne da se samo ne slažemo, nego ih smatramo nebuloznima. Neću kao primjer navesti politiku te političare u Lijepoj Našoj. Ne želim trabunjati o nečemu u kaj se nimalo ne kužim ni ne pratim :-)).

Držim se neta i kompova. Događalo mi, nekoć davno dok nisam bila baš mlada, ali sam bila naivna, da svaku šušu koja puno priča o tome kako se kuži u kompove smatram većim stručnjakom od sebe. Lekciju sam naučila na vlastitoj koži, odnosno duši i tijelu svog Najdražeg :-)). Pa sam malo skeptičnija, nepovjerljivija, opreznija. Cum grano salis :-)).

Isto tako sam doživjela da objašnjavam neke cake neta osobama koji se daleko više kuže od mene. Ali, na taj dio nisu došli, ne znaju, ja sam slučajno ili namjerno saznala, naučila, otkrila. I jednako kako su oni velikodušno, ponekad sa puno živaca te strpljenja, dijelili svoje znanje meni, tako sam im uzvratila. Dobro, uz malo plaženja jezika i likovanja: Ja znam, a ti ne :-P.

Kakve to veze ima sa stručnošću? Velike. Komp i net su preglomazni da bi jedna osoba, koliko god imala diploma, znanja, iskustva, znala sve. Tu i tamo, laik, amater može ponuditi nešto novo.

Digresija, još jedna: Svojedobno me sveučilišni profesor, cijenjeni stručnjak detaljno ispitivao o, vjerovali ili ne, fugiranju pločica. Baš tada sam mijenjala pločice u kuhinji ili kupaonici, a njega su zanimale fuge. Zato jer je on sam postavio u svojoj kući pločice, no u doba kad je to radio nisu fuge bile moderne. Pa ga je zanimalo. Moram priznati da mi je bilo totalno nejasno zašto bi to njega tako zanimalo i u toliko detalja :-)).

Ali, to je ono što razlikuje. Spremnost naučiti nešto novo, radoznalost, osobine koje, na jedan način više znače, nego ono za što smo se osposobili ili se osposobljavamo te smo stručni. Ili ćemo to postati :-)).

Da se vratim, k'o da sam ikuda otišla, na blog.hr. Za što smo stručni na ovom našem djeliću neta? O čemu to možemo tipkati i davati neprikosnoveno mišljenje?

Kad je o meni riječ, ni o čemu :-)). Nisam ni sigurna koliko brzo i kvalitetno mogu prepoznati one od kojih mi je pametnije držati se dalje. Ili, još gore, one kojih se trebam držati. Nije li gore propustiti dragu, divnu osobu, nego kratkotrajno trpiti bolesnika?

No, ima nas svakakvih (koje li mudrosti :-)) ). Od onih koji svoje mišljenje, prosudbe dijele šakom i kapom, preko onih koji najčešće procjenjuju te ocjenjuju druge, posebno njihovu stručnost uz lagani dodatak psihijatrijske dijagnoze, a da nisu stručnjaci ni za jedno od toga dvoga, do onih koji nemaju mišljenje, ali ih to ne spriječava u tipkanju :-)). Da, trpam se u ove zadnje, zato sam ih navela :-)).

Naravno da je gornja podjela jako ovlaš, još više nestručna i još manje pametna :-)). Davnih dana sam otipkala kako čim položim prstiće na tipkovnicu, mozak, ako ga i imam, pošaljem negdje drugdje, negdje daleko :-)).

Gdje sam odlutala :-)). Nažalost, pod normalno je da ne cijenimo stručnjake, struku. Previše i prečesto gledamo njihove promašaje, greške. Ali, koga ćemo onda cijeniti? Nestručnjake, amatere? Nije li to gori izbor?

Cijenila bih ljubitelje, zanesenjake. One koji vole. Koji nešto rade iz ljubavi. I uz to, moraju biti formalno stručni.

Zvučim li zahtjevno? Mislim da ne. Mogu govoriti o velikim i o malim stvarima. O velikim i malim količinama znanja. Npr. treba li baš jako, jako puno znanja za dobar blog? Teško :-)). Ni petsto diploma iz svih mogućih književnosti, mali milijun tečaja kreativnog i nekreativnog pisanja neće mi ništa dati, ako nemam išta reći. Uostalom, nismo li još u osnovnoj školi primjetili kako neki pišu bolje, ljepše sastavke u školsku zadaćnicu :-)).

Misliti ili ne :-)) ...
Izreći svoje misli ili ne :-)) ...
Procjenjivati druge ili ne :-)) ...

- 00:31 - Komentari (19) - Isprintajte - #

utorak, 20.07.2010.

Offline i online, ubitačna kombinacija :-))

Upozorenje: Ovo je jedan od onih tekstova koje, dok tipkam, mrzim samu sebe jer ne znam pisati. Posebno ne prepričavati dijaloge.

Imala sam malo napornije popodne, odnosno večer i praktički jedva čekah da se spojim kako bih se mogla jadati :-)). Jedan od onih kojima se izjadah je moj suigrač na Ikariamu.

Prvo ću prenijeti njegove inačice onoga kaj mi se dogodilo:

Situacija prva: Bilo mi je naporno na poslu, šef zafrkava k'o i obično, plaća manja zbog premijerke nam i zbog manjka posla, ja sva jadna, sretnem frendicu koju dugo nisam vidjela.
Odemo se prošetati, u izlogu spazimo konjak po sniženoj cijeni, sretne ga kupimo, odemo na nasip i cugamo :-)).
Naiđem na neki kamenčić, spotaknem se i razbijem. Raspadne mi se natikača. I jedino što sam u stanju progovoriti je: Da mi je malo sjediti da dođem k sebi :-)).
Nakon toga, sjednemo na klupicu uz Savu i gledamo patkice kako plove prema Crnom moru :-)).

Komentirala sam da ima nekoliko rupa; frendicu sam vidjela prekjučer, konjak ne pijem, frendica uopće ne pije te u Savi nema pataka :-)). Digresija: Nezagrebački Ikariamovac je na Bundeku spazio patkice i zaključio kako lako prelete do Save :-)).

Situacija nakon prve iliti druga: Sjedim na gore spomenutoj klupici jedva držeći oči otvorene. Dotrči neki jogger u onoj majici što je do ramena i što stoji samo mišičavim crncima (citiram :-)) ) pa me pita u čemu je problem. Uljepšano opišem situaciju prvu te on ponudi donijeti me doma :-)).
Kako ne odbijam besplatni prijevoz, odnese on mene doma, ponudim ga limunadom jer on mora paziti na kilažu, a sebi napravim jedan gemišt da dođem k sebi :-)).
Nakon toga, on ode svojim putem (da, i ja sam se poveselila da će biti zanimljivije :-)) ), a ja pod tuš. Kad voda ledena. Dražesni gradonačelnik, zbog problema s kanalizacijom na Sigečici i prosvjeda u Varšavskoj, poludio je te ukinuo struju i plin.
Otuširam se ledenom vodom, pokušam izvaditi leće i tek nakon pola sata skužim da sam toliko pijana da guram prste u uši, umjesto u oči :-)).
Potom se srušim u krevet, zakasnim na posao :-)).

Rupe: Ne pijem gemište, tuširam se pod normalno hladnom vodom, na posao ću eventualno ujutro zakasniti, to je tek u budućnosti :-)). I gdje je nestala frendica :-)).

Nema smisla da detaljno opisujem što se stvarno dogodilo, samo bih pokvarila priču :-)). No ukratko, radi se o oderanom laktu i koljenu, frendici koju je skoro herc strefio (pala sam tako da je to gore izgledalo nego kaj je bilo :-)) ).

Nakon toga, doma poslije namjernog ledenog tuša, iz desnog oka nikako izvaditi leću. Trebalo mi je pola sata, već sam mislila da mi je izletila kad sam tresnula o asfalt, ne na nasipu :-)).

To bi bile prve dvije. Treća je: Kad sam konačno sjela za komp (i natočila si rakiju, moram doći k sebi :-)) ), nisam se mogla ulogirati na Ikariam. Morala sam reinstalirati FF. To je moj ikariamovski suigrač komentirao sa: Da si nabaviš Operu i riješiš probleme :-)). Ova mu očito nije inspirirala maštu.

Morate priznati kako su njegove inačice daleko bolje od stvarnosti :-)). Usput mi je nevjerojatno popravio raspoloženje, usprkos bolnom laktu i koljenu, bez joggera i nošenja te uništenoj natikači, nanuli, kako se to već zove, ono drveno Schollovo. I šokiranoj frendici :-)).

Sve je bolje, kad se odlično ispriča :-)) ...
I pliva patka prema Crnom moru :-)) ...
Kaj bih ja bez neta :-)) ...

- 00:01 - Komentari (11) - Isprintajte - #

petak, 02.07.2010.

Sine nobilis :-))

Upravo pokušavam ustanoviti koliko nepotrebnih stranih izraza, fraza, poslovica i sličnog redovito koristim. Tu ne računam kompovsko-netovske, ionako ne znam drugačije nego downloadati, upgradeati, cincilurati gefufnu na fergloderu ili gefufnuti fergloder na cinculatoru :-)).

Kojim povodom raščlanjujem govor svoj svagdašnji? Pa, naletjela sam na zgode gdje osoba ismijava one koji ne samo da upotrebljavaju engleske pojmove, nego ih krivo izgovaraju. Uz to, dotična posmjehivajuća osoba govori onim «pravim» zagrebačkim punim njemačkih iskrivljenica :-)).

Da, i ja govorim isti taj zagrebački. Iste iskrivljene riječi. Što samo pokazuje da su moji preci bili neobrazovani, nekulturni, primitivni te su se pravili važni govoreći njemački. Trebalo je proći nekoliko generacija da nauče njemački, zatim još koja da dođemo do potpunog neznanja i nezainteresiranosti za jezik bivših osvajača.

Jednako kao i današnjim pomodnim angloslovcima. Unuci će im govoriti savršeni engleski, prapraunuci neće znati nikaj osim iventa, fankluba :-)). Umjesto engleskog će učiti, kaj ja znam, kineski, indijski, već koji jezik će tada biti svjetski glavnim. Ili lokalno glavnim.

Koja je poanta teksta? Imam je, vjerovali ili ne :-)). Poanta je ismijavanje. Čemu? Smijat ću se nečijem neznanju engleskog dok vješam forhange, zaugam, skupljam zokne po šlafcimeru i kuham štokfiš začinjen zafrigom :-)).

Očuvati jezik naš prelijep? Svakako. Ali, s kojim prokletim pravom se borim za to, ako usput izbacujem hrpu nepotrebnih poslovica na latinskom. O ukusima se može jednako reći kao i de gustibus. Kocku mogu baciti. Naravno da ima neprevodivih. Jedna od onih koje koristim je non plus ultra i stvarno ne znam kako bih je prevela.

Da me smetaju krivo izgovoreni strani izrazi, da. Ono što me posebno smeta su krivo otipkane latinske poslovice. Mislim, pola latinskog spada pod čisto prenemaganje. Vidite vi svi kako sam ja pametan/obrazovan/učen kreten. Koji po mogućnosti, posebno kad se radi o Šuvarovim generacijama ima 2 i pol sata latinskog iza sebe.

Nego, zakaj nitko ne ispaljuje poslovice na grčkom? Mens sana, scio ut nihil, kad već ne koristimo hrvatski prijevod, zašto ne izgovaramo u originalu :-)). Navodno je i: Etiam tu, mi filii rečen na grčkom. Julček je, k'o svaki patricij svoga vremena, govorio grčki. Kud će pučki, obični latinski.

To je genijalan primjer kako je uvijek nečiji tuđi jezik bio nobl, hoh i in :-)). I kako je snobova, čak i onih koji su nob, bilo i bit će :-)).

Zagorka u Gričkoj vještici priča kako su Josipu II. došli hrvatski velikaši, odjeveni u hrvatske odore i bunili se zbog uvođenja njemačkog kao službenog jezika. Odgovorio im je da su do jučer govorili latinski, a sad prigovaraju njemačkom. Hrvatski ionako ne govore :-)).

Što se promijenilo tijekom dugih stoljeća? Hajde, barem govorimo hrvatski. Obogaćujemo ga ili osiromašujemo latinskim, njemačkim, engleskim. (Govorim o ovom području, gdje francuskog ima manje, talijanski nam je došao sa pizzom, špagetima, njokima. Ah, čemu njoki/njoke kad imamo naše lepe stare šuftnudle :-)). Pitam se da l' da u dodatku preveden sva ta čuda koja otipkah. Bih, da znam :-)).) I smijemo se onima koji engleski znaju točno onoliko koliko su naši ne tako davni preci znali njemačkog :-)). Uostalom, ovi friški ziher nisu Purgeri :-)).

Koliko jezika govoriš :-)) ...
Toliko više :-)) ...
Možeš ismijavati one druge :-)) ...

- 02:10 - Komentari (33) - Isprintajte - #

nedjelja, 09.05.2010.

Dvije službene digresije i tema zagubljena putem :-))

Davnijeh dana, napisala sam nekaj. Jako zanimljiva i informativna rečenica :-)). Napisala sam tekst o jednoj svojoj chat-avanturi koja se baš i nije odvijala kako bih ja htjela. Ili možda je, tko će to sada znati. No, tada sam bila lagano nezadovoljna, a kako papir trpi sve, nastao je tekst. Tekst, zahvaljujući preostalih mi pola grama mozga nisam puknula na net.

Kako to biva, avanture dođu i prođu, chat ostaje :-)). Pa sam, nekih godinu-dvije nakon, dotičnom poslala taj tekst. Nešto smo chatali o tome što je bilo, kako je bilo, zašto nije bilo. Da ne umara svoj mozgić pitanjima: Što je Zlica tada mislila, eto ti, čitaj.

Komentirao je kako se slaže sa 80% napisanog. To je jedan od najdražih komplimenata koje sam dobila, jer sama bih potpisala 75% teksta :-)). Naglašavam, tipkala sam ga namjeravajući ga i staviti na net. Tako da je ipak nešto bilo uljepšano, frizirano, dotjerano. Mislim, najčešće se počešljam prije nego kaj izađem van. Najčešće. Ponekad se ni ne primjeti, ali to je čist' druga priča :-)).

Obično druge sudimo po sebi. Tako da većinu blogova i blogera koje pratim, uzimam cum grano salis. Jedni su totalna fickija, druge doživim skoro pa doslovno. Ali, nastojim ne zaključivati o osobnosti dotičnih bez upoznavanja. Boljeg, po mogućnosti.

Doživjela sam kako čitači shvaćaju od riječi do riječi. Tako da piskinje i pisci koje sebe proglašavaju lijepima, poželjnima, publika ih i takvima smatra. Dok oni koji svoj izgled i pamet opisuju samo u nezahvalnim, smiješnim situacijama proglašavani su ružnima i glupima.

Ok, izgled je malo teže skužiti na netu. Može se, ali treba puno iskustva i još više pameti. Kako tu najčešće bitnu ulogu igra ukus, rezultati su nepredvivi. Jedna stara chatterica je komentirala kako nikad nisam ni za koga na chatu rekla da je komad. Normalno da nisam, u zadnjih 10 god sam naletjela na tri komada. Jednog upoznala poslovno, s burmom, šmrc, jednog vidjela u tramvaju, a treći ... ne mogu se sjetiti. Uostalom, padam na šarm :-)).

No, pamet ili nedostatak iste je jako lako otkriti. Ili nije. Ne mogu se odlučiti, možda mi, mada sumnjam, to uspije prije kraja teksta. Možda :-)). Ali, uvjerena sam da kad netko puno piše, puno komentira, po mogućnosti se i solidno sukobljava, tu se vidi pamet. U slučaju čestih ili vječnih svađa, nedostatak iste :-)).

Digresija: Jedna od meni najdražih online osoba (baš me zanima hoće li se prepoznati :-)) ) svojedobno je upala u svađu skoro pa planetarnih razmjera. Uh, sad kad se sjetim svega, pozli mi. Toj osobi služi na čast da se držala fantastično, daleko bolje nego što sam se sama držala u mali milijun svojih online svađa. (Ne, neću sad tipkati o njima -plazim jezik nekom tko me čita i tko bi se trebao prepoznati- :-)).)

Digresija br. 2: Ovo postaje razgovor sa nenickanima koji me čitaju :-)). I golemo skretanje sa teme. Takvo da sam morala pročitati početak teksta kako bih se prisjetila teme. One koja me obično proganja, mlati po glavi tipkovnicom. U zadnje vrijeme se opametila (vidite kako imam pametne teme, odustanu od svađa :-)) ) pa rezignirano sjedi u kutu mozga i čeka da je primjetim :-)).

Tema bi bila, autori i tekstovi, sličnosti i razlike. Studenti komparativne književnosti poznaju neke od metoda poput: Krleža je napisao Bitku kod Bistrice Lesne jer se borio u pretpretprošlom ratu. Ili: Boli nas briga zašto je Krleža napisao Bitku, bitno je da ju je napisao. Proust u svom opsežnom (auto)biografskom djelu ne spominje svog starijeg brata. Zaboravio ga je putem :-)).

Nije li jednako tako po blogovima. Neki pišu vlastite priče, baš onako kako su se zbile, receptnom tehnikom. Kao i recepte, slično doživljavamo takve pisce. Odgovara nam neko jelo, opis pripreme. Drugi ne uspijemo skuhati, a ni probaviti :-)).

Pa onda idu oni koji pišu čistu fikciju. Ali, imam dojam da te dvije krajnje skupine nisu kontraverzne. Ili nam se sviđaju ili ne. I stil i osobnost koja proviruje ili eruptira.

Ali što je sa svima nama ostalima? Koji balansiramo između jave i sna :-)). Odnosno, što je s tekstovima koji možda jesu, možda nisu stvarni? Možda smo to mi, možda nismo?

Tu publika odlučuje. Sjećam se nekoć davno, na prvom osobnom dnevniku ovog tipa u Hrvata od stoljeća sedmog, tekstova jedne autorice. Barem pretpostavljam da je bila ž. Opisivala je nekakvu podmetnutu drogu u nekoj od liberalnijih EU-država, zatvor i sve peripetije. Što je najgore, sjećam se boje slova. Teksta baš i ne. Ali, sjećam se rasprava, vođenih u četiri oka i dvadeset prstiju o tome je l' to istina ili ne.

Primjera ima k'o u priči. Neki su potpisani imenom i prezimenom ili nose u sebi dovoljno podataka da se autori mogu identificirati, koristeći pri tome omiljene tehnike Miss Marple, Herculea Poirota te Sherlocka Holmesa. DNA i modernije metode su nam nedostupne, eventualno koristimo IP :-)).

Mislim, mogu napisati da sam britanska kraljica ... dobro, to je pretjerano, nitko mi neće povjerovati :-)). Ali, mogu napisati da sam princeza oteta sa engleskog dvora i ne znam kaj sve ne. Jednako tako pretjerano.

Realnije, no jednako neistinito bi bilo da pišem kako izdavači kleče preda mnom, preklinjući me da konačno napišem roman stoljeća, tisućljeća čak, djelo koje će proslaviti Tisućljetnu Kulturu u Hrvata (ovo bi sve trebalo biti caps lockom, ali mrzim caps lock :-)). Znate kak' na poslu znaju je l' nekaj prošlo kroz moje prstiće? Mičem sav caps lock :-)).) ... di sam stala ... aha, tisućljetna hrvatska kultura ... tu svatko zapne :-)).

Zapravo, sad mi nećete povjerovati, ali stvarno izdavači me žele izdati. Ono, nož u leđa, da više ne otipkam ni slovca :-)). Ne, šalu na stranu, dobila sam prekobrojne ponude. Ali, uvijek je tu jedan ali :-)). Žele me tiskati u caps locku, isključivo. Kaj moja nježna (ovo je još jedna neistina u nizu) dušica ne može podnijeti. Tako da ste zasada spašeni :-)). Mislim, tiskanog nečeg, mojim nickom potpisano. Blog mi još uvijek morate čitati :-)).

Dosta mi je :-)). A i Vama, dragim mojim najdražim čitateljima :-)). Ne mogu povjerovati koju sam količinu kretenizma u stanju otipkati. Kroz ovo sve bi se trebala provlačiti neka pametna nit. I k'o Tezeja, izvući me iz labirinta. Pitanje je sad: Tko/što je tu Minotaur? Glupost ili sam izgubljena u labirintu gluposti? S čime se borim :-)).

Ovo je čisto da možete ikaj komentirati, suosjećam :-)). Mislim, ovako možete otipkati što mislite. Ne o tekstu i ni u kom slučaju o meni. Nego, o mitološkom ... nečemu ... gdje sam ja u labirintu, ima negdje neka, izgubljena, možda nevidljiva, najvjerojatnije nepostojeća nit pameti, meni nedostupna koja me tu i tamo natjera da počnem nekaj pisati pa onda se zgubi. A to kaj ostane i kaj Vi čitate je .. kaj? Ne, nije to gomila gluposti, to je labirint gluposti i na kraju je Minotaur. Koji predstavlja Pamet koju ću ubiti ako je nađem :-)).

Ili Minotaur je glupost pa je pokušavam naći kako bih je ubila, opet. U međuvremenu lutam labirintom, a nit razuma kaska za mnom, pokušavajući me stići? Mislim da tu trebam ubaciti Hidru, Minotaur je prebezopasan. Jednu glupu glavu sasječem, tri se pojave :-)).

Nikad neću nikaj pristojno napisati. Samo što sam se beskrajno dobro zabavljala tipketajući :-)). Nadam se da ćete se upola tako dobro zabavljati :-)). Naslov je nastao sam, tijekom tipkanja. Tijekom prve polovice tipkanja. Poslije ga više ni ja nisam u stanju smisliti. Daklem, naslov nema veze s vezom. Tekst je moj, nažalost :-)).

Pišem i ne brišem :-)) ...
Prolazniče znaj :-)) ...
Bježi, bez čitanja :-)) ...

- 16:41 - Komentari (24) - Isprintajte - #

petak, 16.04.2010.

Žuta teorija :-))

Kako volim teoretizirati :-)). Ne znam više je l' to mana ili ovisnost. Vrlina ziher nije :-)). Imam i svoju teoriju kad je riječ o teorijama.

Primjera radi: kako obično chatam, tipkam, nekaj s pripadnicima suprotnog spola, često dođemo do njihovih teorija. Teorija zakaj oni nemaju djevojku, vezu, ljubav svog života. Teorije su im savršene, genijalne, toliko neprobojne da jedino mogu gledati i diviti se. Samo, imaju jednu manu :-)).

Zapravo, imaju više mana. Prvo, svatko ima svoju teoriju zakaj on nema djevojku. Znači, nijedna nije univerzalna i na svakoga ili na većinu primjenjiva. Pa onda ono glavno, da te sve teorije stvarno stoje čvrsto na nogama, nitko ne bi bio sparen, u vezi, lijepoj ili ne, u braku, kvraguoflajnskom, nitko ne bi ni radio one smiješne pokrete. A koliko vidimo, čovječanstvo buja :-)).

No, kaj mi je najzanimljivije, primjetila sam da muškarci ili imaju teoriju ili imaju vezu :-)). Ne znam, to ziher vrijedi i za žene, ali s njima nisam toliko teoretizirala. Možemo ustvrditi da je teorija posljedica neimanja djevojke, ali uvjerena sam u suprotno. Teorija je uzrok. Kaj mi djeluje sasvim logično. Uložio si puno vremena, energije, mozga. Samim time nemaš vremena okolo gledati, šarmirati, hofirati. Uz to, djevojka bi svojim postojanjem srušila tu kulu od karata. Koja je tako savršena. Kula od karata, ne djevojka :-)). Uostalom, koje se ljudsko nesavršeno biće može mjeriti sa hladnim ratiom i dokazom vlastite pameti :-)).

Dajte nam uže i sami ćemo se objesiti :-)). No, moja trenutna teorija nije o teorijama, nego o životima slavnih i zašto nas toliko privlače tračevi.

Mislim da su tračevi, tračanje, ogovaranje, ismijavanje iza leđa odlike naše vrste. Nekad se gledalo susjede, prijatelje, familiju. Znalo se sve o svojim bližnjima. Od plaće, ljubavnika/ce, kad tko pere prozore, tko ima čistu pećnicu, tko ne, koji bračni par se svađa i tuče, tko nosi hlače u kući ... dometnite sami :-)).

Sve su to bile teme koje su se pretresale nadugo i široko. Sjetite se samo Proustove tete Eulanije i nepoznatog psa u Combrayu. Prastara gospođa koja ne izlazi van, a ni ne spava, spazi kroz prozor psa kojeg ne prepozna i odmah šalje Françoise u trgovinu kako bi tamo saznala čiji je to pas. Françoise se ne da pa onda dedukcijom ustanovljavaju podrijetlo cucka :-)).

Dajte zamislite sklop mozga, mentaliteta koji se zamara psom. Narafski, no čens da bi se u Combrayu pojavila nepoznata osoba. To bi bio škandal :-)). Usput, Proust je prava pravcata tračerica. Ispunio je nekih 3 k stranica tračevima iz visokog društva i opisima svog zdravstvenog stanja. To je uspjeh :-)).

Ali, promijenila nam se društvena sredina. Više ne samo da ne znamo kaj nam susjedi kuhaju, ne znamo ni tko su. Familiju isto tako rjeđe viđamo, frendovi su iz tako različitih krugova da jednom tračati drugoga je čisto gubljenje vremena :-)).

A želja za tračevima je ostala. I dalje nas zanimaju detalji iz tuđih života. Želimo znati, prenositi, razglabati u detalje zakaj je netko nekaj napravio i kaj će onaj drugi sad napraviti te na kaj bu to skončalo, kuda ide ovaj svijet :-)).

Uz to moramo reći svoje mišljenje, pokazati kako smo najpametniji Urbi et orbi, dodati kako mi to ne bismo trpili. Stati na nekog kome trenutno sreća nije naklonjena i narasti. U vlastitim očima, možda i očima tračalica. Vjerojatnije je da će nas isti ti iza leđa negativno komentirati, kao i mi njih :-)).

Kaj nam preostaje? Susjedi ne bacaju neuspjele obroke kroz prozor, ne premlaćuju svoje nevjerne žene. Odnosno, mi to ne znamo. Ni ne možemo diskutirati o tome. Kako ćemo zadovoljiti svoju žeđ? O kome ćemo pričati?

Odgovor je: Slavne osobe :-)). Ne bih prepoznala na ulici susjede preko puta mene, ali znam da se Simonica i Ante rastaju. Ili su se već rastali pa ona ima jednog ili više ljubavnika, a on se već ženi. Il' se ne ženi :-)).

Ne pratim pomno živote slavnih, zato imam svoju teoriju o tome zakaj su nam toliko zanimljivi. Kako sam već spomenula: il' djevojka il' teorija :-)). Vjerojatno si laskam misleći da malo tračam. Narafski, neki dobar sočan trač uživajući širim dalje :-)).

Ne kažem da me zaobilaze detalji iz života slavnih i «slavnih». Dovoljno je da komentiram neki blog i već mi se dolje pokaže mjesečna doza «vijesti». Onda su tu oflajnski kontakti gdje svako toliko netko, uključujući mene, spomene crticu iz života trenutno popularnih. Evo, navodno je Ante presadio kosu. Na to je jedan komentirao kako smo nekada govorili: Znao sam ga dok je imao kosu do pola leđa; a sad ćemo govoriti: Znao sam ga dok nije imao kose :-)).

Zar nije daleko bolje pratiti živote Brangelinaca nego oblajavati iza leđa :-)). Vas, mene, svoje bližnje i ostale. Tako da uživajte prateći intimu slavnih. Oni to mogu podnijeti. Daleko je gore špijunirati i ocrnjivati intimu bliskih osoba pa im onda zeznuti vezu, brak, rodbinske odnose.

Žutilo je bezazlenije :-)). Radije pričam o ... umetnite sami neku ozloglašenu javnu osobu, nego pokušavam izbjeći susjedino ispitivanje, bilo o mojoj intimi, bilo o susjedovoj. Naporno do boli. Moram biti pristojna i diskretna :-)).

Tako da slavni tračevi nisu ništa novo, to je staro na novi način. Možda izgleda novo zato što sad daleko više ljudi prati ponašanje daleko manje ljudi. Prije je svakoga, kao tu moju susjedu još uvijek, zanimala njegova okolina, tko s kim, kad, gdje, zakaj. Sad nas zanima uski krug proslavljenih. Promijenili smo osobe na koje se usredotočujemo. Nismo promijenili sebe niti se odvikavamo nelijepih navika. Plus ça change, plus c'est la meme chose :-)).

Žutim :-)) ...
Pa crvenim :-)) ...
Teoretiziram i teroriziram :-)) ...

- 00:01 - Komentari (12) - Isprintajte - #

nedjelja, 28.03.2010.

Istina i «istina» uz posljedice :-))

U kaj se ja uspijem uvaliti, to je anbilivbl :-)). Bit ću toliko uobražena pa ću spomenuti Bujoldicu, kad Ekaterin kaže Milesu da to kod njega nije CarSigov trening, nego da je on takav. Već sam jednom rekla da se osjećam k'o Miles. Nije mu lako, a ni meni :-)).

Naravno, radi se međuljudskim odnosima. Otprilike, jednom u tri god, izvedem nekaj. Napravim lom. I to trijezna :-)). Pa se pitam koji je meni. Je l' problem u meni ili u drugima? Ili, u ovom konkretnom slučaju, moram li ja biti ta koja će reći ono kaj ostali misle?

Zapravo, uvijek se radi o tome da ne mogu držati jezik ili tipke za zubima. Zašto nikad nisam grizla nokte, možda bi mi to pomoglo :-)). K vraguoflajnskom, tko me uopće ovlastio da bacam istinu u lice? Kakva si to prava uzimam? Kaj je meni? Glumatam dona Quixotea?

Međuljudski odnosi. Na netu. Najljepša i najodvratnija stvar ikad izmišljena. Svi smo mi iza monitora, možemo biti što poželimo biti. Od prelijepih, preuspješnih do, kako to uvijek biva, onakvih kakvi jesmo. Krvavi ispod kože.

Rekli su mi da kad sam napadnuta, ne reagiram obrambeno, nego napadam. Izgleda da su u pravu. Ali, kad već napadam, zašto ne stisnem šamar, flisku, onako lijepo damski. Pružila sam otpor, ne dam se maltetiram, pokazala svoje Ja. Nego moram baš nogom u lice. Svom snagom.

Da se malo branim :-)). Prvo, izgleda da uopće nisam svjesna svoje «snage». Onda to ispadne daleko gore nego kaj meni izgleda. Meni izgleda «normalno». Ono, napao si me i normalno mi je da reagiram.

Kaj je najgore, ne žalim zbog svojih reakcija. Slijepa sam, ne vidim mane. Mogu po reakcijama na svoje ispade vidjeti da sam nekoga duboko povrijedila. Jest da mi i dalje nije jasno čime. Svojim mišljenjem? Istinom? Ako uopće to što mislim stoji kao neka istina.

Istina. Ne postoji univerzalna. Zemlja se ne okreće oko Sunca. Okreće se oko Sunca koje se okreće oko središta naše galaksije koja se okreće oko središta Svemira, ako ono postoji. I gdje je tu onda istina o okretanju Zemlje oko Sunca? Gdje je bila ne tako davno, kad su ljude spaljivali zbog heretičkih izjava?

Narafski, ne pada mi na pamet da se uspoređujem sa mučenicima, ljudima koji su žrtvovali svoj život radije nego su izjavili nešto u što ne vjeruju. Želim reći da ono što mislim, nažalost i kažem, ne mora biti istina sa velikim i. To je samo moje mišljenje.

I onda mi nitko ne protuslovi. Tu je zez. Ali, bez obzira što mi se ne suprotstave, to svejedno ne znači da sam u pravu. To može značiti mali milijun stvari. Da sam nekome draga, da sam baš simpatično izvalila nekaj s čime se napola slaže pa mu se ne da osporavati drugu polovicu. Ili misli da sam slatka, malo blesava, ali nemam česte takve ispade pa zašto se sukobljavati kad možemo lijepo piti. Ili znači da sam neugodna osoba, tko će se sa mnom svađati: Daj, pojest će me živog :-)).

Još jedna bitna stvar, argumentiranost. Nažalost, svoje mišljenje mogu, naobrazba je kriva za to, obrazložiti lijepo, smisleno, na dugo i široko, ponekad i duhovito. Što može zavesti.

Ali, to sve druga strana ne vidi. Vidi da taj netko ili ti neki nisu eksplicitno stali u njihovu obranu. Kad se u to sve uplete moj slučajni pogodak u bolno mjesto, što se dogodi? Odnosno, kaj ja imam?

Imam povrijeđene. Osobe iza monitora koje sam povrijedila. A samo sam rekla ono kaj mislim. Jezik pregrizla :-)). Ne znam više kaj je tu najgore, to kaj mi nije žao što sam ih povrijedila, što bih istu stvar ponovila, jer vjerujem u svoje postupke ili to što nisu dobili potporu. Za razliku od mene. Ili je najgore to što u tim svim mojim proljevima ima dovoljno istine.

Istina boli. Ali, boli i rana kad zarasta, boli zub kad ga treba popraviti. Bol nam je prijatelj. Imala sam bolnih trenutaka istine. Ili sam to promijenila ili sam prihvatila da nisam dovoljno dobra osoba da to promijenim. Živim dalje. Ne mrzim one koji su mi priuštili tu bol. Dapače, mislim da su mi učinili uslugu. S nekima ću ostati u lijepim odnosima, s nekima neću. Utvaram si, vjerojatno potpuno pogrešno, da to ne ovisi o Istini, nego o cjelokupnom doživljaju.

No, ovo je ispovijed ili poruka. Maliganima natopljena jer in vino veritas :-)). Poruka svima onima koje sam tijekom ovih godina neta povrijedila. Koliko se sjećam, trenutno sam u trećoj takvoj gunguli. Znam da me ne čitaju, ali tko zna, možda nekim tajanstvenim putevima neta nalete pa pročitaju.

Žao mi je. Žao mi je što sam neke povrijedila. Ne ispričavam se zbog svojih postupaka i dan-danas bih isto napravila. Žao mi je što nisam vidjela koliko će to nekoga pogoditi. Žao mi je što nisam našla drugačiji, blaži način da napravim ono što mi moja j***na narav diktira. Sad se ispričavam zbog svoje naravi. Da, ispričavam se zbog nje. I ispričavam se što je ne namjeravam mijenjati :-)).

Klimava isprika :-)). Najveća isprika je onima koji su uvučeni u te sve zavrzlame. Onim, nevinim promatračima koji možda nisu reagirali, možda su čuli samo moju inačicu, možda su u šumi ... onima koji su se nagnjavili zbog svih tih priča. I koji se trenutno gnjave, a vjerojatno će se još. Dragi moji supatnici, kaj Vam reći :-)). Osim, da sam znala ... postupila bih jednako :-)). Idući puta mi stavite brnjicu na gubec, bijelu košulju zavežite na leđima i takvu me pustite u svijet bijeli, u prijevodu, posjednite pred monitor :-)).

Pravimo idola od istine, ali istina bez milosrđa nije Bog :-)) ...
Već jedino njegova slika ili idol :-)) ...
I ne smijemo joj se klanjati niti je obožavati :-)) ...

- 03:08 - Komentari (10) - Isprintajte - #

utorak, 23.03.2010.

Bloganje i blogersko prigovaranje :-))

Ponekad se pitam jesam li ja glupa ili svi oko mene :-)). Zapravo, ne ponekad, nego često. Odgovor je svi i ja :-)).

Konkretan povod jesu prigovori blog.hru. Posebno me smetaju kad blogeri zahtijevaju profesionalno ponašanje, odnos Blog.hra prema njima/nama.

Profesionalno, za razliku od amaterskog. Koliko se sjećam, amatersko je kad nešto radimo iz vlastitog užitka, besplatno (!). Dok je profesionalno, nešto za što se školujemo, obrazujemo, plaćamo i plaćeni smo. Npr. amaterski ću prčkati po dizajnu svog bloga, možda nešto naučiti, možda još nekome nekaj sprčkati, za to možda dobiti kavu, čokoladu, neki mali znak pažnje koji bih dobila ovako ili onako. Profesionalno bih trebala imati neki papir, tečaj, zvanje, žiro-račun i kvalitetno raditi dizajne. Svoje, ne preinake već ponuđenih predložaka. Naravno, jednako tako trebam za svoju kreativnost i znanje biti plaćena.

Isto je tako s pisanjem. Pisat ću profesionalno, svoje tekstove nuditi izdavačima, tisku, lutati od vrata do vrata i preklinjati da netko baci pogled, jer sam najbolje što se književnosti u Hrvata dogodilo od Krleže, a i od stoljeća sedmog kad nisu ni znali za papir, vjerojatno ni za pismenost :-)). Ili ću ovako lijepo amaterski tipkarati, bez brige i pameti. Ne obijam vrata, ne plaćam lektora (svima trebaju lektori), ne plaćam tečajeve kreativnog pisanja (postoji li nekreativno pisanje?), ne trošim na papir, toner, ne opterećujem se tuđim mišljenjima. Čista amaterka :-)).

Gdje je sad tu naš dragi blog-servis. Je l' ga plaćam? Ne, plaćam samo net. I čisto sumnjam da naši mili i dragi provideri pod pohlepnom šakom T-come daju jednu jedinu lipu blog.hru, bez obzira koliko nas visi tu.

Ali, jako smo glasni i jako nezadovoljni kad nekaj zašteka. Upgrade. Svi mi koji smo dovoljno dugo na netu, doživjeli smo raznorazne apgrejde na raznoraznim mjestima. Ne znam ni jedan koji je savršeno protekao. Uvijek su neki feleri, previdi, zavrzlame.

Kao i u životu, onom offline. Uzmite banalan primjer farbanja stana i možda apgrejdanja namještaja :-)). Nađite mi nekoga tko nije, tjedan dana nakon sve te muke našao detalje koje treba popraviti. Da ne spominjem kako takvi zahvati obavezno traju daleko dulje nego što smo planirali.

Usporedite to s Blog.hrom. Ista stvar. Samo kaj nemamo generalno čišćenje nakon, to netko drugi radi. Jednako tako nemamo generalno ispražnjen nofčanik :-)). Imamo pokoji tekst koji je nestao u dubinama neta, jer ga nismo spremili na vlastiti hard. Imamo možda malo više za čitanje, jer nismo mogli prije. Malo manje komentara.

To je velika tragedija? Ili još jedan u nizu prigovara na neprofesionalno ponašanje Bloga. Tko očekuje profesionalno ponašanje, a da ga ne plati? Mi, očito :-)).

Posebno obožavam kad se na to sve nadovežu prigovori o listama. Cool i Almost cool. Tko tamo treba biti, tko tamo ne treba biti, zašto ovaj je, a onaj nije, zašto ovo, zašto ono. Najčešće je suština tih prigovara: zašto JA nisam.

Ne znam koji su kriteriji za ulaske na liste, za premještanje iz Almost u totalno Cool. Pretpostavljam, samo pretpostavljam da se tu radi o broju posjeta. Možda i o tome tko posjećuje, ako su to većinom blogeri sa lista, onda možda su i veće šanse taj čitani autor dođe na koju listu. Jednako tako, količina tekstova, koliko često su novi, koja je uvjetno rečeno kvaliteta. Ne mislim tu kvalitetu u književnom smislu, nego koliko su zanimljivi.

Naravno, netko to određuje. Po svom ukusu, mišljenju. Čak ni ne znam je l' to jedna osoba ili više. Za mentalnu dobrobit, nadam se da to radi više osoba, jedna bi jako brzo skretenula :-)). Ti koji to rade, jesu li plaćeni? Ili dobrovoljno, amaterski, iz ljubavi rade?

Ako se radi o dobrovoljcima, kaj se najiskrenije nadam da nije, onda imaju svu moju sućut :-)). Ako su plaćeni, čak tada imaju moju sućut, u malo manjoj količini. Treba proći kroz ovo sve more tekstova ... već mi je zlo pri pomisli. Ako su plaćeni, nedovoljno su plaćeni :-)).

No, ono što primjećujem, liste se redovito obnavljaju, dolaze novi blogovi, na naslovnici su česti novi tekstovi. Znači, daju si truda. Mogli bismo to cijeniti. Ili nam je jednostavnije prigovarati što nismo na nekoj listi, spominjajući teorije zavjere, svi su protiv mene, pozivajući se na neukus i nekvalitetu ostalih koji su na baš toj listi blablablablabla.

Ili, još gore, kad već jesam na listi, zašto mi tekst nije i na naslovnici. Zašto, o zašto, zašto mene nitko ne voli, svi me mrze i nitko mi neće kupiti čokoladu :-)). Tu se ponovno teoretizira o zavjerama, o favoritima pa se zna komentirati izgled onih koji su često po naslovnicama. Oh slavo, teška li si :-)).

Evo, konkretan primjer. Moj blog :-)). Na Almost cool listi sam. Jako sam ponosna, hepi zbog toga :-)). Jesam :-)). Dugo sam tu, nije da baš redovito pišem, nije ni da zanimljivo pišem, imam jedan svoj mali krug, svih dva i pol čitatelja :-)). Ah da, ne smijem zaboraviti da mi je blog lijep :-)).

Zašto nisam na Cool listi? Ne pišem dovoljno često, teme koje «obrađujem» ili uništavam nisu zanimljive širem krugu. Kvalitetu ne želim ni spominjati, ne pada mi na pamet išta pozitivno o vlastitoj kvaliteti, osim kaj sam pismena :-)). Ili nisam ni to :-)).

Zašto moji tekstovi nisu na naslovnici? Ako jesu, onda su u Flash vijestima, kratka crtica. Usput, do sada ih je bilo tri, nije da brojim -smajlić koji skakuće od čiste sreće i ponosa- :-)). Zašto ni ovaj tekst neće biti na naslovnici, eventualno opet u Flash vijestima? Eh, sad je to malo veći problem. Naime/nanick, primjetili ste da svaki tekst na naslovnici popraćuje, predstavlja nekoliko rečenica. Nekoliko rečenica iz tog teksta, koji ga opisuju, sažimaju i o kojima ovisi hoćemo li ga pročitati u cijelosti.

Nekoliko rečenica iz teksta! Tu je problem. Nađite mi ulomak u ovom prokleto dugačkom tekstu kojim ga možete popratiti na naslovnici. Nađite te rečenice i vodim Vas na večeru :-)). Jednostavno, ne pišem tako. Ne olakšavam posao onima koji uređuju naslovnicu, ne mogu kopi/pejstati dio mog teksta, naći neku slikicu i puknuti ga gore. Uostalom, Vi koji me čitate, pokušajte smisliti tekst kojim biste saželi ovo čudo, jednako kao i bilokoje drugo čudo koje sam otipkala :-)). Nešto kratko, jasno, jezgrovito. Mission impossible :-)).

Ali, za to sam si sama kriva. Niti cendram niti prigovaram. Sretna sam, presretna svojim mjestom na Almost cool listi, svojim dijelom blog.hra, onima koje čitam, onima koji me čitaju.

No, oni koji prigovaraju, trebali bi ipak razmisliti. Pogledati te svoje tekstove koji nisu izašli na naslovnici, vidjeti ima li u njima odlomak koji netko bio plaćen ili ne, može kopi/pejstati. Po meni, to bi bilo prvo. Zatim, opet pročitati te se zapitati je l' ovo zanimljivo samo meni ili i drugima. Je l' možda opet piskaram o netu baš u vrijeme kad je ponovno neka saborska kriza ili se približava Uskrs pa će prije na naslovnici biti tekstovi o slavljenju, smislu, običajima vezanima uz taj blagdan nego moje tupljenje o kaj ja znam čemu ili opisivanje kako sam lijepo provela prošli vikend izležavajući se i lokajući domaće misno vino :-)). Dobro, zbog misnog vina, mogla bih proći, ali onda nek' to vežem uz Cvjetnicu, dodam nekaj, nekaj smislenog i pomolim se Blogovskim boginjama :-)).

Jeste shvatili što želim reći, što je nepjesnikinja time htjela reći, a posebno što je mislila dok je to pisala :-)). Ako niste, onda Vam je savršeno jasno zašto nisam na naslovnici. Jednako kao što biste morali osjetiti golemo olakšanje jer ne birate tekstove niti morate smišljati ... (ostala sam bez inspiracije) nešto :-)).

Prigovori, kritike :-)) ...
Gdje su nestale pohvale :-)) ...
Barem za trud :-)) ...

- 01:41 - Komentari (21) - Isprintajte - #

četvrtak, 04.03.2010.

Uz kupljenu knjigu, «Sartreov sudoper» na poklon :-))

Daklem, ako danas, 4. ožujka kupite u Algoritmu jednu knjigu (nije definirano mora li biti iz Algoritmove naklade) dobijete «Sartreov sudoper» Marka Cricka na poklon!

«Kafkina juha» istog autora je već prevedena u Algoritmovoj nakladi, zgodna knjižica koja nudi recepte alla Proust, Kafka, Welsh te još neki, otkrijte sami :-)).

To je bilo ono bitno, sad prelazim na nebitno :-)). Ne znam uopće od kog nebitnog bih krenula. Pokušat ću nekim redoslijedom.

Svjetski dan knjige je 23. travnja. Dan kad je i rođen i umro William Shakespeare, jednako kao i dan kad je umro Miguel de Cervantes. Prema Wikipediji, taj datum se počeo obilježavati u Španjolskoj, autoru Don Qiuxotea u čast. Kao što sami možete vidjeti na linku, Shakespeareova smrt je zabilježena prema julijanskom kalendaru, Cervantesova prema gregorijanskom. No, svejedno 1995. UNESCO je odlučio da taj dan bude svjetski dan knjige i autorskih prava.

U Velikoj Britaniji i Irskoj, prvi četvrtak u ožujku se obilježava kao svjetski dan knjige, kako ne bi onaj pravi došao u doba uskršnjih blagdana. I tim povodom danas nam Algoritam, uz kupljenu poklanja knjigu! Zašto nisu to priredili baš na 23. travnja, ne pitajte me :-)). Upravo razmišljam o majlu protesta Algoritmu. Koliko vidim 23. travnja pada u petak, tako da nema nikakvih vikendovskih zapreka. Uz to sam sentimentalno vezana za baš taj dan :-P.

Nebitno 2:
Ovaj tekst kasni nekoliko sati. Mislila sam ga otipkati prije, barem prije nekoliko sati, ali... Uvijek postoji neki ali, zar ne :-)). Ovaj puta radilo se o frendu koji me pozvao na kavu baš kad sam došla doma. Kako mi se nije dalo izlaziti, pozvala sam ga doma, uz napomenu da ne donosi nikaj jer imam kave, vina te čokolade. Frend, neposlušni je donio još jednu bocu vina. Koju smo sredili uz onu koja je već bila u fridgeu :-)).

Nadam se da vam je jasno zakaj kasnim :-)). Možete biti zajedno sa mnom sretni kaj još mogu tipkati. Da se ne radi o knjigama, išla bih spavati :-)). Usput, je l' itko zna koliko zapravo ima kalorija u vinu, crnom? Pitam to zato kaj danas/jučer nisam baš nekaj jela, a sad mi se ni ne da jesti. Pa ako je cuga dovoljno kalorična, onda ni ne moram :-)).

No, da završim u supijanom tonu :-)). Kako to ono ide, ponekad naručim piće i tako to krene. Tako smo frend i ja počeli po starim pjesmama. Odgovorno tvrdim kako mojoj generaciji ('67) oduzmi, dodaj koju godinu, kad spomenemo najljepše ljubavne pjesme, odgovor je Balašević. Moja je Lepa protina kći. No, frend je počeo sa Zbog jedne divne crne žene, prešao na Drugi način, dodao Tošu Proeskog.

Usput smo, k'o i uvijek ukrstili mačeve oko Thompsona. Rekla sam da ću ga početi slušati ako mi nađe neku njegovu ljubavnu. Nije uspio :-)). Otkrio mi je sevdalinke Josipe Lisac. No, sjetili smo se Boe, Haustora i apsolutno fantastičnog Olivera Mandića. Oliver Mandić je bio tko zna koliko ispred svog/našeg vremena.

Imate dovoljno linkova za klikanje i slušanje :-)). Ne zaboravite do Algoritma! A ja bih, kao trebala ići spavati :-)).

Al' nekad poručim piće i tako to krene :-)) ...
Odem negdje :-)) ...
Knjigama, pjesmama, vinom ponesena :-)) ...

- 02:03 - Komentari (16) - Isprintajte - #

nedjelja, 07.02.2010.

Blažen bio net :-))

Po tko zna koji puta :-)). Današnji, friški, ledenim vjetrom čak, ohlađen razlog zakaj je net blažen taj je da bih se smrzavala tri puta dulje da ...

Priča počinje, na blog.hru, tj. na Medinom blogu kad je spomenuo neki kupon za Algoritam i knjige po kunu. Našla to čudo, nazvala Algoritam da provjerim je l' to bon ili neki poseban, isprintala i dogovorila se s offline frendicom, krećemo u 9. Dovoljno rano, stići ćemo oko pola 10, na vrijeme.

Krenule smo pristojnu akademsku četvrt kasnije, došle i imale kaj vidjeti. Kilometarski red. Nasreću, jedna netica me spazi i uvalismo se :-)). Blažen net :-)).

Zatim je krenulo smrzavanje. K'o prvo, nedovoljno toplo obučena. Dignuta ranom zorom nakon noći neta, bez doručka, stojim i čekam. Poučena dobrom organiziranošću Algoritma u noći Hariija Pottera, očekivala sam kraće čekanje. Nisu oni krivi, puno nas je bilo, a kad smo nakon nekih sat, sat i pol ušli u toplo, tko bi nas dobio van :-)).

Šalim se, jako rado bismo čim prije izašli s knjigama, ali dosta naslova nije bilo, odnosno cijelo vrijeme su dovozili knjige. Pa dok one dođu, dok ih ugrabimo, platimo. Prošlo je lijepih 45 min unutra :-)).

O ponudi tih jednokunskih knjiga, bilo ih je tri-četiri koje već neko vrijeme planiram kupiti. Daklem, ponuda mi se svidjela :-)). Algoritam je i pod opsadom bio ljubazan. Čim sam ulovila one koje sam baš htjela, pravac blagajna i van. Imala sam velike planove, poput kave poslije, fino pijuckanje te razgledavanje kupljenog. No, sve je palo u vodu, najbitnije mi je bilo doći doma i grijati se :-)).

Žalim sve one koji su bili vani, na vjetru svo to vrijeme :-)). Kupila sam više nego kaj sam planirala, kaj nije nikakvo čudo, izložene knjige su primamljive :-)). Medo, debelo poslije mi je palo na pamet da si mi trebao smsati koje knjige želiš pa ti ih uzmem. Ionako smo frendica i ja zajedno kupile svega 25, mogle smo još 15. Narafski, nitko nije tražio bon niti provjeravao je l' su slučajno dvije iste :-)).

Moju dragu onlajnku čeka knjiga i majl s knjigama, usput smo otkrile kako nam se sviđa ista autorica. Šima i tebe, a mene topli krevetić :-)). Cijelo vrijeme smo raspravljali koliko, po repu sudeći, ima ljudi zainteresiranih za knjige. Ne prolazi tvrdnja da su samo zato jer su jeftine, kome se da toliko dugo čekali na lijepom minusu samo cijene radi. Mora tu biti i ljubavi :-)).

Čitaj me nježno :-)) ...
Čitaj me toplo :-)) ...
Čitaj :-)) ...

- 15:01 - Komentari (18) - Isprintajte - #

četvrtak, 04.02.2010.

Non disputandum est :-))

O njima se ne raspravlja, zar ne :-)). No, o čemu ćemo onda raspravljati. Većina benignih, lijepih, kvalitetnih rasprava se baš svodi na raspravu o ukusima. Koji pisac, koja knjiga, zašto, kako. Koja vrsta glazbe, čemu, zbog čega. Koji film, glumci, režiseri, je l' tu ljepota lika ono što nas privuče, tračevi, kvaliteta ili hepiend.

O svemu tome razgovaramo, skoro pa svakodnevno. Sudimo i bivamo suđeni po onome što volimo. No, što ako su ukusi slučajni? Što ako sve što volimo pročitati, pogledati, poslušati je jednako bezrazložno, besmisleno, nečim nepoznatim određeno kao i ukusi o hrani?

Nitko se neće čuditi ako netko voli ljuto. Ili ne voli ljuto. To nam je normalno. Možda će nevoljenje čokolade ili sladoleda podignuti obrve, ali ono što ćemo najvjerojatnije izreći, bit će nekaj tipa: Blago tebi, zato i imaš takvu liniju :-)).

Ne znam ikoga, kaj ne znači da takvi ne postoje, tko na osnovu papice koju netko voli donosi konačan i nepromjenjiv sud o toj osobi. Ali znam puno njih koji kad je riječ o knjigama, filmovima, glazbi pjevaju, pričaju sasvim drugu priču :-)). I sama sam takva :-)).

Ponekad se pitam čemu takve brzinske, upitno koliko utemeljene presude? Npr. ako si Slavonac, odrastao na zdravoj mesnoj, masnoj, slanoj i ljutoj hrani, nitko te neće više ni manje cijeniti što ne voliš kamenice. Ili me gadljivo gledaš dok tamanim priljepke :-)). Ali ne d'o Bog da si se susreo npr. sa grčkim mitovima u neadekvatnoj dobi te zaključio da je to hrpa nastranih luđaka i da ne želiš čuti ni čitati. Eh, onda si primitivan, neobrazovan, nekulturan :-)). Bez obzira na to što je možda Tolkien baš po tvom ukusu. Što svom mentalnom nepcu više odgovaraju slavenski mitovi. Ili egipatski, astečki, indijanski, bilo koji.

Zamislite svijet u kojem, kad izjavim da ne volim sladoled od vanilije (Bookeraj, opet si kriva :-)).), svi oni koji vole vaniliju, gnušajući se, okreću glavu te odbijaju dalje sa mnom komunicirati. Zapravo, ne moramo zamišljati takav svijet, živimo u njemu, svakodnevno ga iznova stvaramo. Samo zamijenimo vaniliju s nečim kao bitnijim, poput Krleže i ruskih klasika, ikakvih klasika :-)).

Dapače, tvrdim da je za mene idealan muškarac onaj koji voli sladoled od vanilije, možemo tako lijepo podijeliti. Svojedobno, kupila sam nekih 2 kg sladoleda, pola čokolada, pola vanilija. Čokolada pojedena, vanilija je trunula u zamrzivaču. Jedan chatter se ponudio osloboditi me vanilije :-)). Nažalost, nismo ostvarili, tako da je kila vanilijinog sladoleda krepnula prirodnom smrću :-)).

Zašto ne bi tako bilo sa svime? Približi mi ono što voliš, ja ću tebi ono što volim. Različitost obogaćuje.

Smeta me kad sama ili kad drugi sude, a znamo malo. Lovimo se na svaku riječ, svaku rečenicu. Ne znam kako Vi, ali najčešće mi se ne da dodatno objašnjavati, «opravdavati», izanaliziravati vlastiti ukus. Pa onda kad netko, zbog jedne rečenice, stekne možda ne baš točan dojam o meni, šizim. Ali mi se ne da pobijati, razuvjeravati, nešto. Ne da mi se :-)). Puno je ljudi, puno dodira, zakaj bih gubila vrijeme na nekoga tko mi ne čita misli, tko uostalom ima još xyz mana, od kojih je najveća to kaj mene Ogromnu krivo je shvatio :-)).

Evo ti moja vanilija :-)) ...
Tvoja čokolada meni :-)) ...
Moramo li voljeli isto :-)) ...

- 00:19 - Komentari (7) - Isprintajte - #

utorak, 05.01.2010.

Miris neta, miris prijateljstva :-))

Ili zašto volim net :-)).
Htjela to ili ne, ipak sam donekle okružena oflajncima. Svojim vršnjacima, starijima, koji se nadugo i široko iščuđavaju kaj toliko visim po netu. Nije da oni nisu po netu, tu i tamo. Google, majl, do svega toga su došli. Ali ostalo, a-a.

Međutim, čak u tom ustaljenom offline krugu znaju se dogoditi online ekcesi. Npr. pedeset i nekaj godišnjak, ostavio ženu i troje djece te, zahvaljujući netu (tu me značajno pogledaju) otišao nekoj drugoj, u neki drugi grad, državu.

Daklem, po njihovom viđenju, net se sastoji od Googla i seksa. Pa kaj tu mene toliko privlači, kak' se to meni da? Sva moja objašnjavanja poput: I na poslu, u firmama, ljudi se spetljaju, rastave, vjenčaju, nije net izmislio prevare. Seksa je bilo i bit će sve dok je ljudi. Uostalom, zahvaljujući seksu ima ljudi, koliko su to meni objasnili, davnih dana :-)).

Ali, ne. Govorim u vjetar. Kako je za mene net nekaj čist' druzgega, jedva ću dočekati face tih nevjernih Toma kad probaju: liker od limuna, liker od naranče i kave, liker od šipka :-)). Pa kad im ponosno izjavim da sam to dobila preko neta te kako non-stop nekaj njurgaju, mogu probati i gotovo, ostalo je za mene :-)).

Nisu samo likeri stigli. Šimin miris prijateljstva mi je napunio stan. A kako je tek fin, njami :-)). Paket je došao sam. Bilo je malih nesuglasica između vozača i mene oko veličine. Očekivala sam paket, nešto normalnih, da ne kažem umjerenih dimenzija, kad ono ... veliko :-)). Vozač mi je lijepo objasnio da je moje ime i broj moba na paketu, znači da je za mene pa tko još šalje male pakete, curo, tvoje je i nosi :-)).

Neću nabrajati što je sve bilo u paketu, ali je otpakiravanje trajalo :-)). Osim džema od limuna, džem od naranči, od smokava koje još nisam probala, polako, trenutno sam na likerima :-)).

I kaj da kažem svojim skeptičnim offlajncima? Pomirišite :-)). Nakon toga se spojite na net :-)). Zapravo, odite odmah doma, kako bih ja mogla u miru svom, za kompom svojim. Tko zna, možda ih uvjerim :-)).

Ili mogu, onako usput, uz ove sve ukusne ljepote pokazati Nessinu i Medovu božićnu čestitku. Onu pravu, papirnu :-)). Uostalom, moji gosti ih ne mogu fulati. Oslonjene su uz komp. Šimina zelena, Nessina i Medova.

Kad malo bolje razmislim, nakon još koje čašice likera, svaki puta kad popijem gutljaj si obližem usne, da ne propadne ni kap ... mislim da su moji oflajnci samo ljubomorni. Ako nisu, bit će :-)).

Miris neta :-)) ...
Miris limuna, naranči i smokava :-)) ...
I papira :-)) ...

- 03:12 - Komentari (39) - Isprintajte - #

četvrtak, 24.12.2009.

Ljubavne priče, kad ih malo bolje pogledam :-))

Ograda tipkaralice: Kao što mi se to često događa, počnem s jednom idejom, završim tko zna gdje. Skoro k'o surfanje po netu :-)). Ne znam u čemu je problem, u mom mozgu vjerojatno, ali nikad nisam zadovoljna svojim «analizama», podjelama, karakteriziranjem. Tako da se samo mogu nadati da će se naći netko inspiriran temom te je obraditi daleko bolje. Ovo nije fishing for compliments :-)). Tekst je predug, koliko smislen, vidite sami :-)).

Dok sam tipkala prošli tekst, pala mi je na pamet ideja za ovaj :-)). O tome kako maštu pretočujemo u stvarnost, odnosno, očekujemo da se nickovi, ljudi oko nas ponašaju kao likovi iz knjiga. Prvenstveno mislim na ljubiće. Digresija: Za mene je ljubić svaki roman čija radnja se vrti oko dvoje ljudi koji se na kraju vjenčaju ili u modernim inačicama usele skupa te žive sretno do kraja života.

Prvi ljubić koji sam pročitala je Grička vještica. Gđa Marija Jurić Zagorka, po mom nedovoljno stručnom ni upućenom mišljenju, sa gđom Slavom Raškaj dijeli prvo mjesto kao najtragičnija osoba umjetnosti u Hrvata. No, to je tema za ultra-feministički tekst tipa muškarce na galge pa onda na lomaču i na kraju u solnu kiselinu. Ziher je ziher :-)). Sad pišem o ljubićima.

Ljubićima gdje neodoljiv i neodoljivo zaljubljen muškarac igra glavnu ulogu. Bez obzira kako je kontesa Nera prelijepa, bez premuževnog Siniše, ona je nitko i ništa :-)). Siniša je taj koji joj daje svu njenu čar. A Siniša? On je sam po sebi savršen? Ili je njegova luda zaljubljenost ono privlačno na njemu? Usput, režite me di sam najtanja, ali 99% Siniša i Damira su imenovani u čast Zagorkim likovima, što dovoljno govori samo za sebe.

No, Grička je bajkovita i bajkovito nerealna. Ima realnijih ljubića, Ponos i predrasude. To je već prihvatljivije. Dvoje se prvo ne podnose, zatim zavole. Za razliku od zanosne Nere, Elizabeth je nezanosno zgodna. Dok je Darcy bogat :-)). Ne sjećam se da je njegov izgled naglašavan, za razliku od prihoda. Opet, on se zaljubi u nju, dok ga ona odbija. Pa se predomisli :-)).

Svi smo ili doživjeli ili vidjeli, čuli o parovima koji se prvo mrze k'o pas i mačka, zatim početna antipatija prelazi u duboku simpatiju. Tako da Elizabeth i Darcy djeluju svakidašnje. Njezina ljepota te um je protuteža njegovoj lovi i arogantnosti. Ako primjećujete obrazac, oni se ludo zaljube, a one frkću nosićima i razmišljaju.

Onda dolazimo do modernih ljubića iliti chick-lita. Gdje one love njih! Chick-lit junakinje koje nisu dovoljno mršave, dovoljno lijepe, nemaju dovoljno prestižan posao pa valjda zato grčevito pokušavaju doći do muškarca. Sumnjam da je Elizabeth bila mršava, a Nerine prekrasne, do koljena duge pepeljaste kose ... Da, željela sam imati kose do koljena, pepeljaste. Čak sam mamu optužila što mi nije od rođenja puštala kosu. Pa je zakolutala očima, objasnila mi da bih u tom slučaju imala tri dlake na glavi te tko bi me češljao, pranje kose da ni ne spominje :-)). Kad mi je jednom prilikom kolegica u srednjoj rekla da imam pepeljastu kosu, nitko sretniji od mene. Što me nije zaustavilo u farbanju. Tako da je ta moja pepeljasta boja prekrivena slojevima farbe, trenutno plave. Bila sam i crvena. Usput, znate li kako frizerke zovu pepeljastu boju? Mišji drek :-)).

Toliko o ljepoti. Posao, karijera? Nera je nekaj petljala sa vješticama, prekinula njihovo spaljivanje. Teško da se to može nazvati poslom. Elizabeth nije ništa radila, osim što je spriječavala svoju blesavu majku i još blesavije sestre da se sramote po susjedstvu. Nerina majka je umrla. Bridget Jones ima majku iz pakla, osrednji posao, pretpostavljam da je mršavija od Elizabeth, ziher ima ljepšu boju kose nego Nera. Ali nitko nije ludo zaljubljen u Bridget. Nijedan prekrasan, muževan muškarac joj klečeći ne nudi svoje srce, imetak i naslov.

Nego, zanimljivo je to s majkama. Ili su umrle ili su mothers from hell. Lois Mcmaster Bujold je u Građanskoj dužnosti odlično primjetila dužnost djevojke nakon udaje u and they lived happily ever afters bajkama. U najboljem slučaju, umire prilikom porođaja i tada se jedino spominje kraljica majka iliti princezina mama.

Di li sam zaglibila? Nikad pristojnog teksta iz mojih tipaka, krivim tipkovnicu i prste, ne sebe :-)). Željela sam usporediti nekadašnje sa sadašnjim ljubićima te kako djeluju u stvarnosti. Nerina i Sinišina ljubavna priča se ne da prebaciti u naše vrijeme, nasreću :-)). Miss Elizabeth Bennet i mr. Darcy bi već mogli. Ali Ms. Bridget Jones mi je jednako imaginarna k'o i Nera. Kaj ona ima osim kila i muškaraca koji prigovaraju? Jeste li čitali Sinišine prigovore, jedino je lud od ljubomore, jednako kao i Darcy. Ok, Darcy nekaj tupi o njezinoj obitelji, ali to više koristi kako bi naglasio jačinu svojih osjećaja. Gdje su Bridgetini ludo zaljubljeni muškarci? A ona je kao, naša sadašnjost.

Eh pa, neće ići. No passaran :-)). Znači, moja bi svakodnevnica trebala biti prigovori, umjesto ljubavnih izjava. Nisam lijepa kao Nera, debela kao Elizabeth, nemam Bridgetinu majku, nemam junačkog Sinišu, bogatog Darcija, ali ni ne želim Bridgetino prigovaralo :-)).

Nego, kad je o ljepoti riječ. O ljepoti iz romana, časopisa, malih, velikih ekrana. Sjećate li moje dame srednje škole? Nitko nam u razredu nije bio zgodan, svi su bili bezvezni, svim vršnjacima je nekaj falilo. Pa smo onda, nekih 5 god nakon mature srednjoškolska frendica i ja hodale gradom i uočile gomile i gomile zgodnih maturanata. Nemoguće da su odjednom osamnaestogodišnjaci postali zgodniji nego kaj su bili u naše doba. Jednako tako nismo bile dovoljno stare da nam sve mlado bude lijepo.

U čemu je štos? Ono blizu nam je neprimjetno, nedovoljno zanimljivo? Ne znam. Ali znam da je ta zgoda promijenila moj doživljaj muškaraca po romanima. Baš se pitam je l' bih se zaljubila u Sinišu da je išao sa mnom u razred i imao kvrgava koljena vidljiva na tjelesnom :-)).

Ne mogu vjerovati da uopće nisam spomenula Prohujalo s vihorom. To je priča za sebe. Daklem, kaj imamo. Scarlett, koja prema početnoj rečenici romana nije ljepotica. Sudeći po ostatku knjige, nije ni pametna. Imamo li koju ljepoticu u tom romanu? Možda Cathleen Calvert? Ona je uz Scarlett imala najviše udvarača. Cathleen koja na kraju završi pušeći rukom motane cigarete, dok Scarlett drma rakijice :-)). Koja bi bila poanta? Moje dame, ne imajte puno udvarača jer ćete završiti pune poroka :-)).

Kaj je s muškom ljepotom? Rhett nije lijep, blizanci su više štenačko simpatični, Ashley bi mogao biti lijep.

Ashley. Ashley koji je kao bio pametan, gospodin besprijekornih manira. Koji je jako «lijepo» navlačio Scarlett. Nijednom je nije otkantao, nijednom joj nije direktno izjavio ljubav. Papak :-)). I onda na samrtnoj postelji predivne Melanije, i Scarlett i Ashley shvate da oni vole Melaniju, ne jedno drugo. Koji kretenizam :-)).

Ne znam tko mi više diže tlak, Rhett ili Ashley. Ashley je klasično «bih, ali da ne uđem» kaj je većina nas iskusila ili na vlastitoj ili na frendovskoj koži. Rhett koji se kao zaljubio u Scarlett zato kaj nije dama. Istovremeno je cijenio Melaniju zato jer je dama. Izuzetno objektivan i principjelan muškarac :-)). Rhett koji je potencirao Scarlettinu glupost, ismijavao je. To je ljubav? Po svemu sudeći, htio je malo seksa. Kaj je mogao postići jedino brakom. Isto je želio Ashley, koji nije imao petlje.

Što je željela Scarlett? Sex, sumnjam. Ona je samo željela obožavatelje oko sebe da ih grebe svojim oštrim pandžicama. Nije bila odrasla osoba, bila je dijete. Nitko joj nije dao da odraste, svi su je tapšali po njezinoj lijepoj glavici i govorili da je to prekomplicirano za nju. Je l' nju netko volio? Žudnja je gadna stvar, ali ne mora biti povezana s ljubavlju.

Jadna, napaćena Scarlett. Radila je k'o crnac, k'o poljski crnac. Svi su očekivali nešto od nje, ovisili o njoj kako bi preživjeli. Usput su joj prigovarali, čisto reda radi. U gadnim vremenima izdržava cijelu svoju familiju, spašava ih od gladi i još joj drže lekcije o damskom ponašanju. Nije joj Rhett prebacio količinu fine papice koju je proždirala dodajući kako će je ostaviti ako postane predebela.

I kaj imamo na kraju balade? Ashley kad konačno kao može biti sa Scarlett bez da iznevjeri svoju ženu, odustaje. Rhett jednako tako. Zar nije jedno od obilježja žudnje to da kad dobijemo ono želimo, više nam nije zanimljivo? Pa žudimo za nečim nedostižnim.

Eh, Scarlett. Možeš se pojaviti na netu, u bilo kojem časopisu. Imala si dobar posao, karijeru, čak. Ali su je okončali muž plus okolina. Žene te mrze, muškarci ti prigovaraju, djeca su ti nemoguća. Tvoji najdugotrajniji obožavatelji ti okrenu leđa. Bilo ti je tek 28. Trebala si tu dvojicu i dalje mučiti, nisu nikaj bolje zaslužili.

Konac djelo krasi. U prijevodu, treba mi zaključak :-)). Četiri najpoznatija ljubavna romana pokušala sam «obraditi» slijedeći pravila chick-lita. Jane Austen i Helen Fielding su pisale o svom vremenu, Marija Jurić Zagorka i Margaret Mitchell su posegle u prošlost.

Uopće nisam planirala, no mogu ih podijeliti u parove. Dvije su bile odmah priznate, dvije tek danas postale slavne (Zagorka još ni danas u punoj mjeri). Dvije su bile velikodušne prema svojim junakinjama, dvije su ih zgazile :-)). Da sami zaključite? Jedino do čega sam došla je da ako već čitam ljubiće, ne smijem razmišljati o njima. Razmišljanje ubija :-)).

Vidite mene romantičnu :-)) ...
Što li sam učinila :-)) ...
Ljubićima :-)) ...

- 01:19 - Komentari (16) - Isprintajte - #